Sandro Kraljević: Biti najbolji i biti sretan nije isto

Psiholog Sandro Kraljević osnivač je, vlasnik i direktor tvrtke Mind Lab d.o.o. koja metode primijenjene psihologije uspješno koristi kako bi pojedincima i organizacijama pomogla u razvoju njihovog punog potencijala i postizanju izvrsnosti. U najvećoj mjeri bavi se poslovima iz područja upravljanja ljudskim potencijalima, ali i business i life coachingom, te općenito uslugama usmjerenima ka unaprjeđenju poslovanja tvrtki kroz razvoj ljudi. Certificirani je NLP majstor i NLP coach, praktičar mindfulnessa i autogenog treninga. Redovito piše za razne časopise i medije o različitim temama primijenjene psihologije. Stalni je kolumnist InStore magazina, Poslovnog FM radija, Poslovnog savjetnika, portala Amazonke i časopisa Ja Trgovac. Početkom ove godine objavio je knjigu Kako preživjeti u suvremenoj džungli u kojoj adresira neke od aktualnih pitanja i problema s kojima se svi mi, "ljudi današnjice", susrećemo poput zbog čega postajemo depresivni, nasilni ili, pak, osjećamo bespomoćnost? Kako smo postali tako ovisni o mobitelu i društvenim mrežama? Osim ukazivanja na navedene probleme, Sandro nudi primjenjiva i znanstveno utemeljena rješenja za njihovo otklanjanje, odnosno izgradnju poželjnih obrazaca ponašanja koji će pogodovati našem mentalnom zdravlju.

Sa Sandrom smo razgovarali o njegovoj knjizi, ali i o tome kako je aktualna situacija, nastala širenjem koronavirusa, utjecala na mnoge poslodavce i zahtijevala promptne promjene u organizaciji i načinu njihovog poslovanja, ali i kako se nositi sa stresom i anksioznošću čijem porastu pogoduje njena neizvjesnost. Dotakli smo se i ravnoteže privatnog i poslovnog života te partnerskih odnosa u izolaciji.

Foto: arhiva S. Kraljević
Foto: arhiva S. Kraljević

1. Misija Vaše tvrtke Mind Lab je unaprijediti poslovanje i povećati kvalitetu života ljudi kroz osobni i organizacijski razvoj koristeći najučinkovitije metode primijenjene psihologije. Vođeni njome, a uslijed pojave koronavirusa i uvođenja izvanrednih mjera koje su nam privremeno potpuno izmijenile život, prilagodili ste svoje usluge trenutnim potrebama svojih klijenata - pojedinaca i organizacija. Možete li nam nešto više reći o tome.

Mislim da nema gospodarskog sektora koji nije zahvaćen pandemijom koronavirusa. Tvrtke su se suočile s dosad neviđenim izazovom, te su neke od njih stavljene na ogromnu kušnju prilagodbe svojih proizvoda i usluga novonastaloj situaciji. U Mind Labu bavimo se primijenjenom poslovnom psihologijom, i to najviše kroz usluge psihologijske procjene, soft skills edukacija, te savjetovanja i coachinga. Nešto što uvijek volim naglašavati u intervjuima jest činjenica da primijenjena psihologija zaista nudi pregršt alata i tehnika koje nam mogu pomoći u suočavanju s našim životnim izazovima.

Kao i druge kompanije, i mi smo paletu naših usluga prilagodili trenutnoj situaciji. Naravno da naši klijenti trenutno nisu u mogućnosti ulagati u projekte koji nose dugoročni benefit (kao što su, primjerice, edukacije iz područja prodaje, pregovaranja ili leadershipa), već se više traži "krizni" konzalting. Odnosno, našim klijetima sada treba biti podrška u nošenju s vlastitim emocijama, pomoći im u kriznom komuniciranju i vođenju poslovanja, te im pružiti psihološko savjetovanje. Potrebe naših klijenata promijenile su se gotovo pa preko noći, i tu čak i ja osobno osjećam potrebu za promptnim reagiranjem.

2. Sa psihološkog aspekta, što u ovom trenutku vidite kao najveće izazove za poslodavce, a što za svakoga od nas kao pojedinca zatečenog i "zatočenog" u jednoj nesvakidašnjoj situaciji?

Reći ću da nikome nije lako u ovoj situaciji, posebice poslodavcima. Imati na leđima teret plaća nekoliko desetaka ili stotina zaposlenika, a priljevi su vam trenutno možda na nuli ogromno je opterećenje. Od menadžera se u ovim trenucima očekuje prvenstveno čvrstina i hrabrost u rukovođenju i pristupu poslovanju. Od njih se očekuju vještine kriznog vođenja i komuniciranja, te općenito vještine prilagodbe njihovog poslovanja novonastalom scenariju. To za neke znači restrukturiranje postojećih odjela, procesa ili procedura, a za neke potpuno gašenje istih ili čak čitave kompanije. A uz sve to tu je i nošenje s njihovim vlastitim neugodnim emocijama.

Što se tiče svakoga od nas, kao najveći izazov vidim nedostatak vještina i znanja za adekvatno suočavanje s pandemijom, odnosno s ovim osjećajem globalne neizvjesnosti, anksioznosti i stresa. Neugodno sam iznenađen brojem pojedinaca koji trenutno doslovno "pucaju po šavovima". Ovdje se sada radi o dosadi i frustraciji zbog izolacije, potencijalnim egzistencijalnim i financijskim problemima, te općenito brizi oko budućnosti. Dosta je pitanja na koja nemamo odgovor, zbog čega mislim da bi se oni koji i inače imaju lošije strategije suočavanja sa stresom mogli naći u nezahvalnoj situaciji.

3. Mjere izolacije preko noći su popularizirale rad od kuće kao prihvatljivu opciju organizacije rada koja omogućava kakav-takav kontinuitet u poslovanju mnogih tvrtki. Što biste savjetovali onima koji su trenutno u takvom radnom aranžmanu, a žele zadržati što višu razinu svoje učinkovitosti?

Da, dobro ste rekli da je rad od kuće preko noći postao "novo normalno". Ovom konceptu važno je pristupiti iz dvije perspektive - poslodavaca i zaposlenika. Poslodavcima prvenstveno savjetujem da iskoriste svu mogućnost tehnologije koja im se pruža kako bi održavali kontakte sa svojim zaposlenicima i s njima radili redovite koordinacije. Od nezaobilaznog Skypea koji se i do sada koristio, preko ostalih aplikacija koje se sada pojačano koriste, kao što su Zoom, Hangouts i Microsoft teams.

Također, predložio bih još nekoliko aplikacija za uspješno praćenje radne učinkovitosti. Poslodavcima bi neka od sljedećih mogla biti korisna: Asana, Basecamp, Trello, Freedcamp, Harvest, RescueTime ili Toggl. Možda će baš ova pandemija za neke kompanije biti prilika ne samo za uvođenje digitalizacije i remote načina rada, već i za uvođenje novih procedura za praćenje radnog učinka.

Zaposlenicima koji rade od kuće bih svakako savjetovao da i dalje održavaju svoju radnu rutinu. Prvenstveno se odnosim na to da i dalje ustaju u isto vrijeme kao i kada su odlazili na posao, odvoje posebno mjesto u kući s kojeg će raditi, te da se koordiniraju s ostalim članovima obitelji oko brige za kućanstvo. Također, poštujte sebe i svoje radno vrijeme - radom od kuće, kada nemamo šefa koji nas možda direktno nadgleda, vrlo je lako zabušavati, ali i pretjerati s radom, "viseći" na laptopu do dugo u noć. Točno odredite kada radite, a kada se odmarate. Dodatne savjete o učinkovitom radu od kuće pronaći ćete ovdje, u jednom od naših blogova.

Foto: Unsplash
Foto: Unsplash

4. Kako se možemo nositi sa povećanim stresom i anksioznošću dok traju ove izvanredne okolnosti?

Komunicirajući sa svojim klijentima (što postojećim, što novim koji mi se javljaju za psihološko savjetovanje) primjećujem jednu univerzalnu pojavu koja se javlja kada pričamo o stresu i anksioznosti. Naime, te se reakcije najčešće javljaju zbog naših negativnih misli, a one su pak potaknute kućnom izolacijom i samom činjenicom što ne znamo dokad će ova neizvjesnost trajati. Mi ljudi smo bića koja imaju potrebu znati neke informacije, posebice one koje imaju utjecaja na naše buduće životne planove. Puno bi jednostavnije bilo kada bi nam vladajuće strukture u RH rekle da će pandemija trajati do tog i tog datuma - svima bi se bilo puno lakše strpjeti. Ovako smo od dva tjedna izolacije došli na dva mjeseca, pa možda i dulje.

Da se vratim na neugodne misli koje sam maločas spomenuo, one se pak javljaju zbog toga što u našoj glavi doslovno "žvačemo" različite scenarije o neizvjesnoj budućnosti. Brinemo se oko svjetske ekonomije, vlastitih financija, nadolazeće recesije i raznih drugih pojava, a propuštamo vidjeti što je u našem krugu utjecaja. Ne možemo utjecati ni na recesiju ni na prestanak pandemije, ali možemo si današnji dan učiniti ljepšim i ugodnijim.

Evo par ideja: ograničite konzumaciju medija na jednom dnevno, bavite se aktivnostima koje su vas prije uveseljavale, iskoristite vrijeme da "pokrpate" neke poslovne zaostatke, ili isprobajte neke tehnike za smirivanje. Ovoj temi posvetili smo jedan od naših blogova - ovdje možete pronaći cijeli niz praktičnih savjeta.

5. Svjedočimo eksploziji crnog humora na račun "preživljavanja brakova u izolaciji". Je li sve tako crno kad je u pitanju "ljubav u doba korone" ili izolacija pruža jedinstvenu priliku za ostvarenje pozitivnih pomaka u partnerskim odnosima?

Ovisi koji par pitamo - nekima će ovaj period izolacije biti živa muka jer će se konstantno svađati, dok će nekima ljubav doslovno "procvjetati" jer napokon imaju vremena jedno za drugo. Konflikti će se najviše javiti kod pojedinaca kojima ionako treba malo više osobnog prostora. Neki od njih su možda navikli na periode samoće u danu, te u ovoj situaciji kada je 0-24 "puna kuća" taj si luksuz možda ne mogu priuštiti. Također, nesuglasice možemo vidjeti kod parova koji su manje spremni na kompromise, te nešto teže kontroliraju vlastite emocije. Ovdje ćete pronaći par dodatnih informacija.

Što se tiče pozitivnih posljedica, kao najveća javit će se poboljšanje odnosa između nekih parova. Samim time što oni sada više vremena provode zajedno imaju i više prilika za komunikaciju i rješavanje nekih partnerskih problema. Međutim, jednu stvar valja naglasiti: ako osjećate da vam izolacija narušava kvalitetu odnosa s vašim partnerom ili partnericom te više ne znate što vam je činiti, svakako predlažem traženje stručne pomoći.

Foto: arhiva S. Kraljević
Foto: arhiva S. Kraljević

6. Početkom ove godine objavili ste psihološki priručnik "Kako preživjeti u suvremenoj džungli". Što Vas je potaknulo na njegovo pisanje i koje ste ključne poruke željeli prenijeti čitateljima?

Jednostavno rečeno, potaknula me svakodnevica u kojoj živimo (odnosno, u kojoj smo živjeli prije koronavirusa) i izazovi s kojima se suvremeni čovjek suočava. S obzirom da sam psiholog i dosta radim s ljudima (što s fizičkim osobama koje mi dolaze na coaching, što s različitim organizacijama), primijetio sam da se ljudi suočavaju s jednom širokom lepezom različitih psiholoških problema. To je i glavni razlog zbog kojeg sam u knjizi pisao o preko desetak različitih tema. Od kolektivne bespomoćnosti, stresa i anksioznosti, depresije, upravljanja neugodnim emocijama, ovisnosti o društvenim mrežama, prekovremenom radu, usamljenosti... - knjiga je zaista priručnik za preživljavanje 😊

U svakom poglavlju objašnjena je psihološka pozadina svakog od tih fenomena - zbog čega se neke stvari događaju, i zbog čega se mi sami ponašamo na određeni način. Citirani su neki od najpoznatijih psiholoških eksperimenata u povijesti, te su "razbijeni" neki od najvećih mitova koje imamo o našoj svakodnevici. Također, svako poglavlje završava setom praktičnih vježbi za samopomoć (ima ih preko 90 u cijeloj knjizi!). One nam neće promijeniti život iz korijena, ali nam mogu olakšati tu borbu koju vodimo iz dana u dan.

Knjigu možete naručiti ovdje.

7. U svojoj knjizi se dotičete trenda prekovremenog rada koji je i u Hrvatskoj zaživio s promjenom društvenog i političkog uređenja prije tri desetljeća. Prema Vašem mišljenju, koji su glavni uzroci tome i kako on utječe na mentalno zdravlje zaposlenika?

Taj se fenomen usudim sagledati samo sa psihološke strane, mada smatram da bi mu trebalo pristupiti više ekonomski - barem kada pričamo o promjenama društvenog i političkog uređenja. Famozni kapitalizam koji nas je zadesio mogao bi biti uzrok pojave prekovremenog rada. Rast broja stanovništva na planeti rezultirao je sljedećim: povećao se broj konkurentskih firmi u gotovo pa svakoj industriji, sami kupci postali su osvješteniji i zahtjevniji no ikad, a rukovodeće strukture razvile su, rekao bih, još veću glad za profitom i moći. Kada sva tri faktora uzmete u obzir, nije ni čudo što ponekad na poslu ostajemo do kasno uvečer.

Utjecaj prekovremenog rada na mentalno zdravlje ljudi zaista može biti koban. Izdvojio bih sindrom burnouta kao jedan od najčešćih. Naime, on se javlja upravo zbog zasićenja nastalim pretjeranom količinom posla koji se treba odraditi i predugom vremenu koje provodimo u našim uredima. Posao je proces koji de facto nikad ne staje - uvijek se nešto treba odraditi, i uvijek nešto može biti bolje napravljeno. I tu je najveća klopka u koju upadamo - trčimo za nekim rezultatom, te čak i kada ga ostvarimo kao da se jave tri nova rezultata koja treba dostići. I tako se nikad ne odmorimo, već smo konstantno u stanju mentalnog pritiska.

U mojoj knjizi pronaći ćete niz praktičkih savjeta o tome kako se othrvati kulturi prekovremenog rada, a ovdje možete pročitati nešto više o pravovremenom prepoznavanju burnouta.

8. Nerijetko se upravo rad od kuće, kojem smo trenutno pribjegli preko noći zbog širenja COVID-19, spominje kao jedan od oblika organizacije rada kojima poslodavac svojim zaposlenicima može osigurati bolju ravnotežu privatnog i poslovnog života. Je li tome tako?

Tako je! Jako mi je drago čuti što sve više hrvatskih kompanija primjenjuje ovu dobru praksu (koja je sada, zbog COVIDA-19, postala standard). Sam pojam work-life balance provlači se kroz suvremenu literaturu već desetljećima, a ja kao psiholog zaista vam ne mogu dovoljno dočarati važnost održavanja te ravnoteže.

Mišljenja sam da je pandemija koronavirusa svim kompanijama dala priliku da isprobaju kako to izgleda raditi od kuće (ako tu praksu dosad nisu imali). I brojne studije pokazale su da su ljudi zaista produktivniji kada im se omogući da jedan dan u tjednu ili nekoliko dana u mjesecu odrade iz udobnosti vlastitog doma. U 2020. smo godini, trendovi i tehnologija su otišli miljama daleko - ne trebamo više fizički biti u uredu da bismo bili produktivni, niti menadžeri više ne trebaju "visjeti" zaposlenicima za vratom kako bi provjeravali rade li dovoljno.

9. Jedna od tema koju obrađujete je i pojava ovisnosti o društvenim mrežama kao posljedica suvremenog stila života. Što možemo učiniti da ih koristimo u onoj mjeri i na takav način koji će unaprjeđivati kvalitetu našeg života, a ne je ugrožavati?

Odgovore možete pronaći u mojoj knjizi! 😊 Ali ipak ću vam dati jedan od savjeta koji je i meni puno pomogao: odredite svrhu vašeg korištenja društvenih mreža. Zbog čega ste upravo kliknuli na ikonicu Facebooka, Instagrama ili Linkedina? Često na društvene mreže odlazimo zbog toga što nam je dosadno, pa se nerijetko "uhvatimo" u situaciji da listamo kroz news feed, a da zapravo ni sami ne znamo što tražimo.

Prije nego se sljedeći put ulogirate, odgovorite na sljedeća pitanja: zbog čega baš sada idem na društvene mreže? Koju informaciju želim dobiti? Imam li potrebu za nečim konkretnim, ili nepromišljeno klikćem po ikonicama jer mi je dosadno? Mogu li to vrijeme utrošiti pametnije? Ili, ako već idem na društvene mreže, mogu li pritom pročitati neke korisne informacije i educirati se?

10. I za kraj, u svojoj knjizi progovarate i o vrlo osjetljivoj temi - konstantnom pritisku da budemo najbolji. Kako nam ga društvo u kojem živimo nameće i kako mu se možemo othrvati na konstruktivan način?

Rekao bih da ta pojava ide ruku pod ruku s maloprije spomenutom kulturom prekovremenog rada. Standardi kvalitete i uspješnosti (doslovno u bilo čemu) su narasli. Danas više nije dovoljno biti prosječan u nečemu, već najbolji. I društvene mreže i sama marketinška kultura uvelike podržavaju taj trend. Nije teško pronaći propagandne poruke na kojima sve vrvi od tog tzv. imperativa sreće: trebaš imati to i to, trebaš izgledati tako i tako, trebaš raditi na ovaj ili onaj način - i tek ćeš tada biti sretan i uspješan. Naravno, mnogi ne uspijevaju u tome, jer nemaju sposobnosti, vještina, a niti financijskih mogućnosti priuštiti si neke od tih stvari koje se reklamiraju, čime se onda javlja totalni kontraefekt - lepeza depresivnih i anksioznih smetnji.

Kako se othrvati? Teško je dati odgovor u jednoj rečenici. Međutim, alat koji nam tu uvelike može biti od pomoći jest zahvalnost na svemu onome što imamo. Također, često samima sebi postavimo previsoke standarde, te onda padamo pod utjecaj neugodnih emocija kada ih ne ispunimo. Budimo blagi prema sebi, i ne zaboravimo se pohvaliti za dosadašnji trud koji smo uložili. A u knjizi ćete pronaći detaljne upute kako se nositi s imperativom sreće 😉

Izvorno objavljeno: budidobro.com (21.04.2020.)

https://budidobro.com/intervju-sandro-kraljevic/