Kad prihvatimo život kakav nam je dan možemo živjeti život kakav želimo

Ono čemu se opiremo, opstaje.

Carl Gustav Jung

Zakoni ljubavi su jednostavno prisutni. Ljubav zahtijeva ono što zahtijeva i imuna je na želje pojedinaca da ti zahtjevi ljubavi budu drugačiji. Zakon ljubavi ne može se kršiti kao što se krši zakon, ali zato Zakoni ljubavi mogu skršiti pojedince koji su uporni u ignoriranju ovih zakona. Ako se ne ponašate onako kako ljubav zahtijeva, ona jednostavno vene i umire, a često traži i naknadu za takav nemar. Pokoriti se Zakonima ljubavi u našim odnosima je čin poniznosti. Suprotno mišljenju da se radi o ograničavanju, ovakvo pokoravanje podupire slobodu i život, poručuje Bert Hellinger, idejni začetnik sistemskih ili obiteljskih konstelacija. Ova metoda osobnog razvoja polazi od pretpostavke da je svaki čovjek dio većih sistema, odnosno sustava: obitelji, poslovnog okruženja, nacije, vjerske zajednice, društva... Iako smo jedinstveno biće u sebi nosimo sve naše pretke i njihova iskustva. Predstavljamo njihov energetski otisak i kao takvi smo neraskidivo povezani s drugim članovima svog obiteljskog sistema. Ta povezanost utječe na okolnosti našeg života upravo preko zakona ljubavi čije je postojanje Hellinger uočio kroz psihoterapijski rad s klijentima. Nazvao ih je zakonima ljubavi zato jer, kad ih se poštuje, podržavaju protok ljubavi u obitelji kao primarnoj grupi našeg postanka i pripadnosti. S druge strane, kad se ove zakone ignorira i krši to blokira ili otežava dijeljenje ljubavi unutar obiteljskog sistema i manifestira se na najrazličitije načine u životima njegovih članova. Zdravstvene tegobe, ovisnosti, poslovni neuspjeh, financijski problemi, nemogućnost pronalaženja partnera ili održavanja partnerskog odnosa, izazovi roditeljstva, kreativna blokada, kronični osjećaj nezadovoljstva životom su neki od znakova da smo se negdje ogriješili o zakone ljubavi i upleli se u neku nepoželjnu obiteljsku dinamiku.

Bez obzira s kojim se konkretnim simptomima ili neugodnostima suočavali, konstelacijski rad će nam otkriti stvarne uzroke i vratiti nas korijenima naših problema, onima koji nam nisu dostupni i vidljivi na svjesnoj razini, ali su u tom trenutku presudni za naš razvoj i budući tijek našeg života. Tek kada osvijestimo na koji način smo "upleteni" u neku situaciju iz obiteljskog sistema možemo se pokrenuti s "mrtve točke" i učiniti konstruktivnu promjenu u svom životu ili riječima švicarskog psihologa i psihijatra Carla Gustava Junga: Dok ne osvijestiš nesvjesno, to će upravljati tvojim životom i nazivat ćeš to sudbinom.

Kako poštovati zakone ljubavi, odnosno osloboditi energiju koja je u obiteljskom sistemu bila blokirana događajima iz prošlosti i učiniti je dostupnom za naš sadašnji život i ono što u njemu želimo ostvariti?

Sloboda da živimo svoj autentičan život proizlazi iz prihvaćanja okolnosti pod kojima je život kroz naše pretke došao do nas, a to znači:

• Prihvatiti život takav kakav nam je dan

Kada roditelji dobiju dijete oni mu kroz njegov život daju sebe točno onakvi kakvi jesu: ne mogu ništa dodati niti oduzeti onome što jesu i kakvi jesu. Roditeljstvo je čin koji proizlazi iz najdublje esencije naše ljudskosti i upravo iz nje se dajemo svojoj djeci. Prihvatiti svoj život onakvim kakav nam je proslijeđen znači ne željeti ništa promijeniti ili izostaviti. Svaki otpor, nepristajanje ili odbijanje stvarnosti kakva nam je dana kroz okolnosti našeg djetinjstva i obiteljske povijesti je uzaludan i ne mijenja ništa samo donosi patnju. Prihvaćanje oslobađa i iscjeljuje čak i kad živimo tešku sudbinu. Štoviše, otpor je čini još težom.

• Prihvatiti roditelje i njihovu sudbinu takvima kakvi jesu

Naši roditelji su jedini mogući za nas sa svim svojim vrlinama i manama. Zamišljati da bi trebali biti drukčiji iluzorno je i bolno. Prihvaćanje, pak, podrazumijeva naše pristajanje uz život i sudbinu kakva nam je dana od naših roditelja, sa svim mogućnostima i ograničenjima. Na taj način iskazujemo spremnost da otpustimo lažne nade i očekivanja koja premašuju ono što nam je kroz roditelje dato i otvaramo se za nešto puno dublje od nas samih i naših roditelja - poklanjamo se čudu života.

• Prihvatiti smrt kao sastavni dio života

Napredak znanosti i tehnologije znatno je unaprijedio i olakšao naše življenje, ali i stvorio iluziju da sve možemo kontrolirati pa tako i sile Života i Smrti. Način na koji se svijet pokušavao nositi sa širenjem virusa COVID-19 daje naslutiti da se kao čovječanstvo odbijamo suočiti sa vlastitom smrtnošću i pokušavamo pod svaku cijenu kontrolirati sve u svojim životima. Kako na kolektivnoj tako i na individualnoj razini oslobađajuće bi bilo prihvatiti, štoviše, pokloniti se silama Života i Smrti kao jedinom autoritetu i tako ih integrirati u svoje postojanje na jednom dubljem nivou. Takvo prihvaćanje je ništa drugo doli prihvaćanje naše ljudske sudbine, sa svim njenim ograničenjima i mogućnostima, koje nas oslobađa na način da pomireni sa vlastitom smrtnošću idemo ususret životu. Parafrazirajući citat njemačkog filozofa Martina Heideggera da je onaj tko je spreman živjeti, spreman i umrijeti, možemo reći da je tek onaj tko je spreman umrijeti, spreman i živjeti.

Ovi procesi prihvaćanja događaju se u duši, na razini koja je umu nevidljiva i nedokučiva. Ipak, možemo ih svjesno potaknuti izgovarajući rečenice koje će imati iscjeljujući učinak na nas i naš život. Ako osjećate da ste se pogubili, tapkate u mjestu ili vam uvijek malo nedostaje kako biste dosegnuli neki željeni cilj možda će prvi korak prema željenoj promjeni biti sjeme bezuvjetne ljubavi koje ćete posijati u duši za svoje roditelje i sve svoje pretke izgovarajući rečenicu: Dragi roditelji, hvala vam za život koji ste mi proslijedili po cijeni koju plaćate vi i koju plaćam ja. S vama u srcu, potrudit ću se proživjeti ga najbolje što mogu.  

Izvorno objavljeno: budidobro.com (14.05.2022.)

https://budidobro.com/kad-prihvatimo-zivot-kakav-nam-je-dan-mozemo-zivjeti-zivot-kakav-zelimo/