Toshikazu Kawaguchi: Prije nego što se kava ohladi
"Prije nego što se kava ohladi" (Egmont, 2021.) prvi je roman Toshikazua Kawaguchija, japanskog kazališnog producenta i dramatičara. Nastao je iz kazališne predstave koja je dobila Grand Prize na Suginami Drama Festivalu te je po njemu snimljen i film "Cafe Funiculi Funicula" (2018.). Radnja se odvija u jednom malom, ali dugovječnom tokijskom kafiću Funiculi Funicula u kojem se kava poslužuje već 140 godina. Glavni likovi su njegovi vlasnici Kei i Nagare, konobarica Kazu te stalni gosti Hirai, Fusagi i Kohtake kojima je kafić poput drugog doma. Ono što ovo mjesto čini neobičnim su jedan stol i stolica koji, kada se za njih sjedne, nas mogu odvesti natrag u prošlost ili naprijed u budućnost. Putovanje kroz vrijeme započinje kada konobarica Kazu izgovori pravila koja određuju mogućnost putovanja i ulije kavu u šalicu. Osoba koja putuje kroz vrijeme mora popiti kavu prije nego što se ohladi u protivnom će postati duh i zauvijek ostati zarobljena u kafiću.
Slučajno su otkrili mali kafić u sporednoj uličici. Kafić se zvao Funiculi Funicula. Kohtake se sjećala pjesme pod tim imenom. Nije ju dugo čula, ali još je dobro znala melodiju. Ta pjesma prvotno je imala zadaću potaknuti ljude da se voze žičarom na Vezuv. Pomisao na vruću, užarenu lavu činila je taj težak ljetni dan još nepodnošljivijim, a na Kohtakeinu čelu skupljale su se kapi znoja. Kad su gurnuli teška drvena vrata i ušli, u kafiću je bilo iznenađujuće hladno i svježe. Zvuk zvona također je bio utješan. U kafiću su bila samo tri stola s po dva mjesta te šank s tri stolice, a jedini gost bila je žena u bijeloj haljini na drugom kraju prostorije. Imali su sreću i pronašli pravu oazu.
Autor donosi četiri priče koje opisuju odnose jednog ljubavnog i jednog bračnog para i dvije sestre koji se vraćaju u prošlost te majke i kćeri koje odlaze u budućnost. One nas podsjećaju da smo "vladari" svog života samo u sadašnjem vremenu i da izbori koje donosimo upravo sada određuju kako ćemo ispisati našu prošlost, ali i budućnost.
Kazu nikad nije propitivala zašto netko putuje u prošlost. Čak kad bi, primjerice, kakav ubojica krenuo na putovanje u prošlost, ona bi imala dobar razlog da ga ostavi na miru: naime, zbog pravila da se putovanjem u prošlost ne može promijeniti sadašnjost. To je pravilo bilo nezaobilazno. Niz različitih događaja uvijek će se pobrinuti za to da sadašnjost ostane nepromijenjena. Evo jednog primjera: Muškarac dolazi iz prošlosti s pištoljem i gost zadobije po život opasnu prostrijelnu ranu. U tom je slučaju nevažno je li ranjavanje bilo planirano ili slučajno. Žrtva je, doduše, imala nesreću, no ako je još bila živa u budućnosti, neće umrijeti čak da je bila pogođena i u srce. Tako glasi pravilo.
Putovanja u prošlost i budućnost na koja su se odvažili likovi iz ove četiri priče T. Kawaguchija stavljaju u fokus životnu spoznaju da je nerijetko teško sagledati sebe i druge te trenutne okolnosti na objektivan način i donijeti pravu odluku ili povući najbolji potez. Također, da je naše životno iskustvo umnogome određeno našim uvjerenjima i očekivanjima, pričama koje sami kreiramo u svojim glavama, a koje često ne sadrže cijelu istinu i upravo zbog nemogućnosti da sagledamo cijelu sliku reagiramo iz sužene perspektive koju osvijestimo tek kada se osvrnemo na svoj život s vremenskim odmakom. Određene životne okolnosti i situacije u stanju smo sagledati i iz njih učiti tek kad postanu prošlost isto kao što određene okolnosti s kojima ćemo se sresti u budućnosti kreiramo upravo sada, bili toga svjesni ili ne.
Izvorno objavljeno: budidobro.com (15.07.2022.)
https://budidobro.com/dobra-knjiga-prije-nego-sto-se-kava-ohladi/