Knjiga: Donesi mi nosoroga i drugi zen koani koji će vam spasiti život
Sreća nije dodatak na ono što već jeste - ona od vas traži da postanete osoba drugačija od one koja je pošla u potragu za njom. - poručuje John Tarrant u uvodnom dijelu svoje knjige "Donesi mi nosoroga i drugi zen koani koji će vam spasiti život" (Planetopija, 2016.). Ovaj doktor psihologije i dugogodišnji praktičar jungovske psihoterapije, uz to predavač, autor i pjesnik, začetnik je razvoja koana kao metode razumijevanja uma u zapadnoj civilizaciji i direktor Pacifičkog zen instituta, organizacije čiji je rad posvećen koanima, umjetnosti i duhovnosti kao izrazu kreativnosti.
Kad sam pokušao otkriti što su zapravo koani, uvidio sam da je koan japanska riječ koja se uvriježila u engleskom ne otkrivajući pravi smisao svog značenja. Obično se koristi da bi označila kakvu zagonetku ili neobično pitanje. Koan svoje korijene zapravo vuče iz izreka ili zabilježenih razgovora između ljudi zainteresiranih za tajnu života.
Koani nastaju u vrijeme procvata kineske kulture, prije otprilike trinaest stoljeća, u doba arturijanskih legendi u Engleskoj. U Kini je to bilo doba keramike s uzorkom vrbe, tiskarstva s drvenim kalupima, velikih pjesnika i slikara i, baš kao i u Europi, građanskoga rata. No bilo je to i vrijeme kad su se ljudi ozbiljno zanimali za tehnologiju uma. Neki duhovni učitelji postali su poznati po dubokom i nesputanom razumijevanju života te su mnogi postajali njihovim učenicima u nadi da će steći uvide učitelja. Neki su napuštali imanja, domove i poslove u birokraciji kako bi osnovali samostanske zajednice, neki su pješice prelazili tisuće milja. Ti učenici radili su, studirali, meditirali i postavljali pitanja. Drugi su održavali obiteljski i poslovni život, te bi povremeno dolazili učiti. Učitelji se nisu trudili postići ništa - samo su odgovarali na potrebe studenata te se pokazalo da su neke od njihovih naprednih odluka sam proces održavale zanimljivim.
Učitelje zen koana krasio je poseban pristup poučavanju. Prije svega, vjerovali su u sumnju i nagrađivali pitanja. Nadalje, za razliku od većine religija, zen propitkivanje smatra snagom zbog čega su se učitelji prema svim pitanjima odnosili kao da su značajna bez obzira na njihov sadržaj. Svako pitanje predstavlja svojevrsno prosvjetljenje bez obzira je li onaj koji ga postavlja (student) bio toga svjestan ili ne. U konačnici, umjesto mudrih savjeta ili jasnih uputa za postupanje učitelji su studentima odgovarali na način koji često nije imao nikakvo logično utemeljenje, ali je imao neobičnu privlačnost i polazio od pretpostavke da su studenti sposobni u jednom trenutku doprijeti do apsolutne spoznaje.
I tako se, najčešće u osobnim susretima učitelja i učenika, već 1500 godina zen koani prenose na nove naraštaje. John Tarrant u svojoj knjizi predstavlja i objašnjava 14 klasičnih zen koana, a u svojoj interpretaciji pokazuje njihovu svevremenost i univerzalnost, a time i jednako učinkovitu primjenjivost u životu suvremenog čovjeka.
Stari učitelji poučavali su da je ne znati korak u život bez ponavljanja sebe sama. To znači zaboraviti predrasude i usporedbe koje govore: "Ja sam bolji od tebe. Ja sam gori od tebe. Dobar sam u nečemu. Loš sam u nečemu. Ako vježbate ja ne znam dovoljno dugo, možda uspijete naučiti kako biti dobar u svemu.
Koani potiču propitkivanje i znatiželju, navode na kreativno razmišljanje, napuštanje uvriježenih obrazaca i navika, uočavanje paradoksa i humora u vlastitom iskustvu življenja.
Što ako događaji ne moraju biti ništa drugo osim onoga što jesu? Djeca se smiju na sprovodima, neke suze koje mladenke proliju nisu radosnice nego suze razočaranja. Dobiti otkaz ili izgubiti nekog voljenog možda otvara vrata neočekivano dobrom novom životu. Možda se unaprijed štitite od neugodnog događaja koji se ne mora pokazati takvim. Umjesto da se mučite s uvjerenjem da bi se trebalo dogoditi ono što očekujete, moglo bi biti osvježavajuće događajima prići bez zaštite, vlastitom ogoljenošću uzvratiti onu njihovu. To bi mogao biti i blag pristup budući da u srcu ne izaziva sukob.
Koani nas navode prihvaćati život kakav jest i živjeti u sadašnjem trenutku što bi značilo ne opirati se stvarnosti kroz stvaranje očekivanja kakve bi stvari trebale biti već je promatrati kakva jest i učiti iz iskustava koja nam donosi. Nude vjeru da problemi i poteškoće na koje nailazimo su koraci u pravom smjeru prema našoj životnoj svrsi i da svi mi u sebi nosimo mogućnost svetosti, i da razotkrivanje dobrote ponekad vodi kroz poroke, kroz sve ono divlje i nesavršeno u nama odnosno kroz istinsko življenje života, a ne u življenju savršenstva ili dostojanstva.
https://budidobro.com/dobra-knjiga-donesi-mi-nosoroga-i-drugi-zen-koani-koji-ce-vam-spasiti-zivot/