Knjiga: Buđenje tigra: iscjeljivanje traume
Peter A. Levine, doktorirao je u području medicinske biofizike i psihologije, a njegovo tridesetpetogodišnje izučavanje utjecaja stresa i traume na čovjekovo funkcioniranje rezultiralo je razvojem metode somatskog doživljavanja koja predstavlja specifičan pristup izlječenju traume. Ona je opisana u knjizi "Buđenje tigra: iscjeljivanje traume" (Planetopija, 2017.) koja je prevedena na 24 jezika i prodana u više od 250 tisuća primjeraka. Levine je bio angažiran kao NASA-in savjetnik za tematiku stresa tijekom projekta razvoja Space Shuttlea, a 2010. godine je dobio nagradu za životno djelo Američke udruge za tjelesnu psihoterapiju. Direktor je Instituta za somatsko doživljavanje traume i autor brojnih članaka u znanstvenim, stručnim i popularnim časopisima.
Otkrio sam da, želimo li iscijeliti traumu, nije nužno razgovarati o starim sjećanjima i ponovno proživljavati emocionalnu bol. Zapravo, snažna emocionalna bol može ponovno izazvati traumu. Ono što moramo učiniti ne bi li se oslobodili simptoma i strahova koje osjećamo, jest da na površinu izvučemo duboko skrivene fiziološke resurse i svjesno ih iskoristimo. Nastavimo li potiskivati i zanemarivati svoju sposobnost da promijenimo tijek naših instinktivnih reakcija iz reaktivnih u proaktivne, ostat ćemo zatočeni i u boli.
Poticaj za bavljenje traumom proizašao je iz njegovog vlastitog traumatskog iskustva koji je doživio kao žrtva prometne nesreće, a nastavilo se promatranjem i proučavanjem ponašanja životinja u, za njih, traumatskim situacijama.
Službena definicija koju koriste psiholozi i psihijatri prilikom dijagnosticiranja je da traumu izaziva stresno iskustvo "koje izlazi iz okvira uobičajenih ljudskih iskustava a koje bi bilo iznimno uznemirujuće za svakoga."
Zanimalo ga je kako to da životinje, pogotovo divlje, koje se gotovo svakodnevno nalaze u životno opasnim situacijama dobro s njima nose za razliku od čovjeka koji, nerijetko, ima dugotrajne neželjene posljedice od naizgled beznačajnog događaja.
Trauma je životna činjenica. No, nipošto ne treba biti i doživotna kazna.
Utvrdio je da je ključno fizičko otpuštanje energije koja nastaje tijekom stresnog događaja, a u njih ubrajamo od prirodnih katastrofa, tjelesnih ozljeda i nesreća preko kirurških zahvata i anestezije do traume pri porođaju, gubitka roditelja i bliskih osoba, fizičkog, emocionalnog i seksualnog zlostavljanja, itd. U situacijama koje doživljavamo opasnima i ugrožavajućima tijelo najčešće reagira borbom ili bijegom. Otpušta se hormon adrenalin, povisuje krvni tlak i razina šećera u krvi koja donosi dodatnu energiju mišićima, a preusmjeravanje krvi iz ekstremiteta u glavne mišiće pruža im dodatnu snagu. Povišeni endorfini pomažu u podnošenju fizičke boli, a sve tjelesne funkcije važne za dugoročnu održivost organizma (probava, obnavljanje stanica, reprodukcija...) se isključuju. Uslijed toga pojedinac može osjećati pojačan rad srca, vrtoglavicu, mučninu, probleme s disanjem, drhtavicu, iscrpljenost, znojenje i nalete vrućine. Traumatska iskustva prate intenzivne emocije (strah, ljutnja, tjeskoba, tuga, krivnja, nezadovoljstvo), usamljenost, razdražljivost, prisilne misli, zabrinutost, nesanica, manjak koncentracije, napadi plača. Nadalje, ona za posljedicu imaju osjećaj nesigurnosti i bespomoćnosti te dovode u pitanje naša uvjerenja i pretpostavke o svijetu (koliko uopće upravljamo vlastitim životom i možemo li utjecati na ono što nam se događa?).
Levine je uočio da, za razliku od gmazova i sisavaca, čovjek znatno rjeđe koristi reakciju imobilnosti ili smrzavanja koja je, uz borbu i bijeg, jedna od tri moguće instinktivne reakcije u situacijama kada su suočeni s opasnošću. Ona predstavlja krajnju strategiju preživljavanja i promijenjeno stanje svijesti u kojem ne osjećamo bol.
Najsuvremenije kulture sklone su osuđivati ovaj instinktivan način predaje u situaciji smrtonosne opasnosti i tumačiti ga kao slabost usporedivu s kukavičlukom. No u toj se osudi krije duboko skriveni ljudski strah od imobilnosti. Izbjegavamo je jer to stanje jako nalikuje na smrt. Takvo je izbjegavanje razumljivo, ali pritom skupo plaćamo za njega. Fiziološki dokazi jasno pokazuju da je sposobnost da se prepustimo toj prirodnoj reakciji i iziđemo iz nje tajna koja omogućava da izbjegnemo onesposobljujući učinak traume. To je dar koji nam je divljina darovala.
Energija nastala za vrijeme traumatskog događaja koja nije iskorištena i otpuštena ostaje zarobljena u živčanom sustavu i stvara simptome koji nas mogu godinama poslije ometati u normalnom funkcioniranju, a ponekad se i sami simptomi manifestiraju s velikom vremenskom odgodom. Okidač za njihovu pojavu može biti neki posve novi događaj, nerijetko, znatno manje ugrožavajući po nas. Stoga je Levine svoj dugogodišnji rad izučavanja traume posvetio otkrivanju što prirodnijeg načina kako je prebroditi. Primjena metode somatskog doživljavanja ne samo da za cilj ima iscjeljenje traumatskog iskustva već i pružiti pojedincu priliku da u njemu pronađe i izvor nove snage i mudrosti za budućnost koja je pred njim.
Kad je mlado stablo ozlijeđeno, ono raste oko te rane. Kako se to stablo nastavlja razvijati, rana postaje relativno mala u odnosu na veličinu stabla. Čvorovi, kvrge i iskrivljene grane otkrivaju rane i prepreke s kojima se stablo tijekom vremena susretalo i koje je nadilazilo. Način na koji stablo raste oko svoje prošlosti pridonosi njegovoj posebnosti, karakteru i ljepoti.
Izvorno objavljeno: budidobro.com (24.03.2020.)
https://budidobro.com/dobra-knjiga-budenje-tigra-kako-iscijeliti-traumu/