Jelena Pervan: U Kuću od priča dobrodošla su sva djeca koja vole priče
Djeca priče uglavnom poistovjećuju s opuštanjem i utjehom, posebno ako su im roditelji, bake ili djedovi čitali priče u ranom djetinjstvu ili prije spavanja. Već u tom razdoblju, pokazuju interes za sudjelovanjem u priči, mijenjanjem završetka, uključivanjem novih likova u priču i stvaranjem vlastite priče. - ističe Jelena Pervan, književnica za djecu koja iza sebe ima 11 objavljenih naslova od kojih su serijali o medvjediću Hrkalu te Mrljeku i Prljeku postigli zapažen uspjeh među djecom.
Inspiriraju me ljudi koji mi dolaze u život. Neobične navike, svakodnevne situacije u kojima, kad bolje pogledate, uvijek ima materijala za dobru priču. Vjerujem da bi pisac za djecu trebao provoditi vrijeme s djecom, družiti se s njima na književnim susretima, biti prisutan i stvaran, a ne neko mitsko biće s korica knjige. Djeca jasno komuniciraju svoje potrebe i želje, a ja s njima volim razgovarati pa tako na svakoj radionici dobijem barem dvije ideje o kojima bi mogla nešto napisati. - otkriva nam sugovornica otkud crpi inspiraciju za pisanje te dodatno pojašnjava kako su nastali likovi kojima je udahnula život u svojim knjigama:
Moja najbolja prijateljica Marina i ja živjele smo skupa za vrijeme studija i strašno je hrkala. Nekad mi je smetalo, nekad je bilo smiješno, ali taj period života je bio lijep i zaslužio je da na neki način ostane zabilježen i da živi. Tako je nastao medo Hrkalo, a onda je dobio i nastavke u slikovnicama. Pjegava Iva nastala je zbog jedne Ive koja nije voljela svoje pjegice. Tonka iz priče Tonka će sutra posvećena je jednoj Tonki i njezinom psu Limi. Svi su moji likovi inspirirani nekim meni dragim ljudima ili trenucima. Volim vidjeti njihove reakcije kad saznaju da su "upali u priču". To me uvijek posebno raduje.
Po završenom studiju novinarstva, Jelena je pisala u časopisima za djecu Prvi izbor, Radost, Moj Planet i Smib te na obiteljskom portalu Klinfo.hr pokrivajući teme iz kulture, umjetnosti i dječjeg razvoja. Nekoliko je godina bila angažirana kao autorica kreativnih tekstova te asistent na programu za djecu s teškoćama u razvoju u udruzi Crveni nosovi klaunovidoktori, a još uvijek je članica uredništva i suradnica tiskanog i online izdanja dječjeg magazina o stvaranju kulture Brickzine te prevoditeljica knjiga za djecu. Jelena je članica Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade, a od 2019. vlasnica obrta Piskinja u kojemu se bavi pisanjem sadržaja i podukom djece u svojoj Kući od priča.
Puno vremena provodim na književnim susretima, održala sam brojne literarne radionice s djecom na kojima sam uočila kako se pisanje i knjigu često doživljava kao nešto školsko i nešto što se mora. A kad se nešto mora, to nam nije najmilije. Isprobavala sam različite pristupe i pronašla neki svoj način na koji djecu uspijevam zainteresirati za stvaranje priče, ali i za čitanje. Nekad upali, nekad ne upali i to mi je uredu.
Čvrsto vjerujem u snagu humora u radu s djecom. Onog pravog, iskrenog humora koji otpušta kočnice i povezuje nas na nekoj ljudskoj razini. Humor iznenađuje, veseli i stvara pozitivno ozračje u kojem je onda lakše primiti i čuti poruku koju im želim poslati. A poruke koje se kriju u pričama, velike su i važne, pogotovo kada izađu iz naše mašte. Misija Kuće od priča je upravo to. Pokazati djeci kako pisanje priča može biti predivan hobi i prilika za dobru zabavu, opuštanje i druženje. U Kuću od priča dobrodošla su sva djeca koja vole priče, ali i ona djeca koja se u priče tek trebaju zaljubiti. Osim grupnih radionica kreativnog pisanja i pričanja priča, s djecom radim i individualno.
Kuća od priča mjesto je koje je Jelena dugo priželjkivala stvoriti i u njemu ugostiti djecu različitih osobnosti i potreba te kroz kreativne radionice pisanja povezivati ih u zajedničkim aktivnostima slušanja i stvaranja priča. Dobrodošli su male pričalice kojima ne nedostaje ni ideja ni vokabulara, ali i oni koji se bore sa slovima i izražavanjem svog unutarnjeg svijeta. Cilj programa koji se provode je opustiti djecu, ohrabriti ih da pronađu svoj glas te ispričaju svoju priču.
Svaki sat započinjemo razgovorom, čajem i keksom. U Kući od priča volimo jesti i volimo brbljati, to nam je jako važno. Dijelimo ono što nam je obilježilo tjedan i dan jedni s drugima. Kad se opustimo, krećemo s igrom. Dramske i jezične igre dobar su nam uvod za temu koju obrađujemo. Puno koristimo prostor i najmanje smo za stolom. Nakon zagrijavanja, uskačemo u priče. Pišemo samostalno, u paru ili u grupi, ovisi o temi.
Predškolci ne pišu, ali smišljaju priče. Komentiramo, dogovaramo se, pomažemo si. Potičem ih da si budu podrška, da nauče prihvaćati tuđa mišljenja i ideje, da rade samostalno, ali i u timu. Za kraj biraju igru koju žele i tada oni vode glavnu riječ. Ljudi često misle da su naše radionice tihe i monotone, ali one su jako živahne, vesele i aktivne.
Kad pitam svoje polaznike što najviše vole u Kući, oni će vam reći čaj. Djeca vole kad ih poslužite, kad im pokažete da su vam važni i da ih tretirate kao ozbiljne male ljude. Kuća od priča njihov je kreativni wellness i ovdje se dolaze odmoriti i uživati u priči i dobrom društvu.
Jelena je osmislila i održava tri vrste programa:
- UPS! UPAO SAM U PRIČU - program kreativnog pisanja za djecu školske dobi u sklopu kojeg ona uče svoje misli i ideje pretočiti u priču, razvijati likove, radnju, atmosferu te kako kroz pisanje možemo izraziti emocije, ali i suosjećati s drugačijima od nas.
- PRIČANAC -program za djecu predškolskog uzrasta koja vole slušati priče, igrati uloge te interaktivno sudjelovati u stvaranju novih priča. Osim obrade različitih književnih naslova i tema ovaj program uključuje i povremena gostovanja glumaca, lutkara, glazbenika, pasa pomagača i njihovih trenera te drugih zanimljivih pojedinaca što ga dodatno obogaćuje dinamikom i sadržajem te malim polaznicima čini interesantnim.
- LETI, LETI, PRIČA! - program senzoričkog pripovijedanja namijenjen je djeci i mladima s teškoćama u razvoju omogućuje prilagođen ulazak u priču, pospješuje praćenje radnje zahvaljujući snažnom senzoričkom iskustvu te u fokus stavlja njihove snage.
Senzoričko pričanje priča je nešto što sam otkrila prije nekoliko godina i potpuno se zaljubila u takav način pripovijedanja. Riječ je o pripovijedanju u kojem se koristi niz rekvizita koji utječu na djetetova osjetila i pomažu mu da priču doživi iskustveno. Priča se pripovijeda određenim ritmom, a česta su ponavljanja ključnih pojmova ili rečenica koje onda prati i senzoričko iskustvo. Djeca s višestrukim teškoćama u razvoju često su neverbalna, slabije vide ili čuju pa je važno prepoznati ono na što reagiraju te prilagoditi priču kako bi im bila dostupna i razumljiva. Osim djece s višestrukim teškoćama u razvoju, radim i s djecom iz autističnog spektra koja imaju sasvim drugačije potrebe pa sam i program prilagodila njihovim željama i mogućnostima. Predivno mi je raditi s njima i gledati ih kako iz tjedna u tjedan imaju sve bolje ideje i veću želju za stvaranjem svojih priča, ali i za interakcijom s prijateljima iz grupe, koja je kod djece iz autističnog spektra ponekad otežana. Međusobni odnos koji grade u Kući od priča za mene je najveći uspjeh ovog programa. - naglašava Jelena.
Brojne dobrobiti koje za dječji razvoj proizlaze iz čitanja i pričanja priča djeci od najranije dobi već su odavno znanstveno i iskustveno potvrđene. One se reflektiraju na sve njegove aspekte - kognitivni, emocionalni i socijalni.
Priče djecu osnažuju na toliko razina. Pomažu im osvijestiti svijet u kojem se nalaze, vlastiti identitet, ali i drugačije od sebe. Djeca se povezuju s likovima koje vole, suosjećaju s njima i na neki se način sprijateljuju. Kad pričaju o popularnim likovima kao što su to Greg iz Gregovih dnevnika ili Paulina P. Sanje Polak, čini vam se kao da s njima idu u razred i da su jako bliski. Književni junaci imaju utjecaj na svoje čitatelje, ponekad i veći nego stvarni ljudi iz njihove okoline.
Rad u grupi specifičan je jer imaju priliku svoje priče podijeliti s drugima, što nije uvijek jednostavno, pogotovo djeci koja se bore s teškoćama u čitanju ili pisanju, ali podrška druge djece pomaže im da se opuste i ispričaju svoju priču.
Jezik je živahan i zaigran čovječuljak i djeca koja su od malena izložena pričama, rečenicama, riječima, često su opuštenija i kreativnija u usmenom i pismenom izražavanju i u tome uživaju, bez obzira na eventualne teškoće.
O blagotvornom utjecaju priča na razvoj djece, iz roditeljske perspektive, može posvjedočiti i Jelenina sugovornica u ovom razgovoru na čijem noćnom ormariću dva medvjedića upravo "iz njenog pera", jedan šumski a drugi polarni - Hrkalo i Drijemalo strpljivo čekaju da padne noć i dvije dječje glavice spokojno utonu u san slušajući o njihovim dogodovštinama i rivalstvu.
Izvorno objavljeno: budidobro.com (31.05.2020.)