FOMO – propuštamo li nešto u životu?

Akronim FOMO čine prva slova engleskih riječi "Fear of Missing Out", a u psihologiji opisuje stanje uznemirenosti koje osjećamo uslijed dojma da drugi ljudi žive ispunjeniji i zanimljiviji život od nas, odnosno da upravo proživljavaju nešto poželjno iz čega smo mi sami isključeni ili nam nije dostupno.

Foto: Pixabay
Foto: Pixabay

Taj je osjećaj kod ljudi prisutan od davnina, a odlično ga opisuje i narodna izreka da je trava uvijek zelenija u susjedovom dvorištu. Ako se prisjetimo bajke o Pepeljugi lako možemo pretpostaviti da je i glavnu junakinju spopao FOMO kad su joj maćeha i polusestre otišle na kraljevski bal, a nju ostavile samu kod kuće. Srećom, u pomoć je priskočila dobra vila i spasila stvar.

Izraz "Fear of Missing out" s pripadajućim akronimom FOMO po prvi put, u kontekstu kupovnih navika, spominje dr. Dan Herman, ekspert u područjima potrošačkog ponašanja i marketinga u članku objavljenom 2000. godine u časopisu "Journal of Brand Management". Objašnjava ga kao ishod kognitivnog procesa procjene naših sposobnosti da iskoristimo sve prilike koje nam se pružaju i emocija koje taj proces prate, a uzimajući u obzir našu upoznatost sa svim privlačnim mogućnostima, izraženost osjećaja važnosti, utjecaja i sposobnosti da ih koristimo ("Morao/la bih biti u stanju iskoristiti sve prilike koje želim."), te opažanja u kojoj mjeri su drugi, s kojima se uspoređujemo, također u prilici iskoristiti sve svoje mogućnosti. Potrebu da što više toga isprobamo, doživimo, kupimo, itd. u kombinaciji s težnjom da se u tome još i uspoređujemo i natječemo s drugima, itekako dobro koriste marketinški i prodajni stručnjaci pri osmišljavanju načina privlačenja kupaca, a u svrhu unaprjeđenja prodaje svojih proizvoda i usluga. 

Foto: Pixabay
Foto: Pixabay

(Ne)stvaran život na društvenim mrežama

Raširenost i intenzitet FOMO-a je dodatno povećana s pojavom društvenih mreža koje su omogućile da imamo stalan uvid u živote drugih ljudi praćenjem njihovih objava na Facebooku, Instagramu ili Twitteru. Svakodnevno otkrivanje naše i tuđe privatnosti na društvenim mrežama znatno lakše pobuđuje osjećaj zabrinutosti da se nešto zanimljivo ili uzbudljivo događa nekome drugome negdje drugdje. Tome doprinosi i sklonost da primarno objavljujemo one informacije koje nas same i naš život prikazuju u najboljem svjetlu. U glavi promatrača javljaju se misli poput "Da je meni...", "Da sam bar...", "Kad bih mogao...", "Pogrešno sam odlučio/izabrao...", "Baš se dobro zabavljaju bez mene..." i sl. često popraćene osjećajem zavisti.

Przybylski i suradnici (2013.) utvrdili su povezanost pojave FOMO-a sa sniženom razinom raspoloženja i zadovoljenja temeljnih psihičkih potreba (npr. samostalnost, kompetentnost, povezanost s drugima), te zadovoljstva životom u cjelini. Nadalje, dobili su i značajnu vezu s pretjerano učestalim korištenjem pametnih telefona i provođenjem vremena na društvenim mrežama. U skladu s tim, ispitanici (radilo se o studentskoj populaciji) kod kojih je FOMO bio izraženiji su bili skloniji biti na društvenim mrežama neposredno prije spavanja i nakon buđenja, tijekom obroka i vožnje u prometu te na predavanjima. Osim stanja uznemirenosti zbog osjećaja da nešto propuštajuovi ispitanici su izvještavali i o želji da stalno budu u tijeku s događajima u životima drugih. Elhai i suradnici (2020.) upućuju na veću vjerojatnost pojave ovog stanja kod osoba mlađe dobi i ženskog roda.

Foto: Pixabay
Foto: Pixabay

Što (ne) znamo (ne) boli nas

Zanimljivo je da se FOMO javlja i kad smo trenutno u situaciji koja nam je ugodna i zanimljiva. Ne moramo nužno raditi nešto što doživljavamo kao obavezu da bi se aktivirao ovaj osjećaj već je dovoljno da dobijemo informaciju o tome da se negdje drugdje događa nešto što nam je također zanimljivo.

Dr. Amy Summerville, profesorica na Odjelu za psihologiju na Sveučilištu u Miamiju, FOMO u najvećoj mjeri povezuje s osjećajem žaljenja kojeg opisuje kao vrstu emocionalnog ekvivalenta fizičkoj boli, kao bol koju osjetimo kad ruku prislonimo na vruću peć. U slučaju FOMO-a se žaljenje može prenositi u budućnost tako što ćemo pokušavati predvidjeti kako bismo se mogli osjećati na temelju događaja koji se još nisu dogodili (tzv. "afektivno predviđanje").

FOMO nas odvlači od sadašnjeg trenutka. Ometa nas da u potpunosti uživamo u njemu. Ako nam se učestalo ponavljaju situacije u kojima vjerujemo da bismo trebali raditi nešto dugo, biti negdje drugdje i s nekim drugim ljudima to neizbježno narušava kvalitetu našeg života i zadovoljstvo njime. Ne samo što propuštamo nešto lijepo "tamo negdje" već, razmišljajući o tom propuštenom "tamo negdje", istodobno propuštamo i ovo gdje smo upravo sada, ma kakvo ono bilo. U konačnici, između dva, tri ili više privlačnih "negdje" završimo "nigdje".

Foto: Pexels
Foto: Pexels

JOMO umjesto FOMO

S obzirom da FOMO predstavlja neugodno stanje koje narušava mentalno zdravlje važno je poduzimati aktivnosti kojima ćemo ga u što većoj mjeri neutralizirati, a postupno i iskorijeniti. U tom smislu, poželjno je sljedeće:

  • OVDJE I SADA - svjesno i namjerno usmjeriti svoju pažnju na pozitivne aspekte situacije u kojoj smo trenutno umjesto razmišljanja o tome što sve gubimo ili propuštamo zato što nismo negdje drugdje. Usporimo i uživajmo u sadašnjem trenutku ili kako dr. Kristen Fuller predlaže zamijenimo FOMO za JOMO ("Joy of Missing Out") koji opisuje kao emocionalno inteligentan lijek koji nas čini prisutnim i zadovoljnim našim životom onakvim kakav jest
  • SAMO BITNO - utvrdite što su vam prioriteti i fokusirajte se na njih. Sve ostalo dobrovoljno ignorirajte. Neka bude vaš izbor da eliminirate iz života ono što mu ne donosi dodanu vrijednost i ne daje smisao.
  • ŽIVOT (NI)JE SAVRŠEN - imajte na umu da u životu imamo "uspone i padove" i da nije uvijek sve "cvijeće i proljeće" kako objave na društvenim mrežama uglavnom sugeriraju.

  • ZAHVALNOST - svakodnevnim podsjećanjem na sve ono na čemu smo zahvalni u životu podržavamo osjećaj dostatnosti i obilja, a ne osjećaj manjkavosti i necjelovitosti (koji je temelj opstanka konzumerističkog društva u kojem živimo).

  • STVARNO vs. VIRTUALNO - iako se društvene mreže promoviraju kao "one koje povezuju ljude" istraživanja upućuju na upravo suprotno. Što više živimo u virtualnom svijetu to smo usamljeniji u stvarnosti. Stoga je dobro ograničiti korištenje pametnih telefona i vrijeme provedeno u virtualnim interakcijama (povremena potpuna detoksikacija od društvenih mreža je također dobrodošla) i zamijeniti ga druženjem i aktivnostima u stvarnom vremenu i prostoru sa dragim i bliskim ljudima.

Izvorno objavljeno: budidobro.com (18.08.2020.)

https://budidobro.com/fomo-fear-of-missing-out/