Diderotov efekt - kako nas shopping čini (ne)sretnima

2020-04-30
Foto: Pexels
Foto: Pexels

Francuski filozof i književnik iz 18. stoljeća Denis Diderot u eseju naslovljenom "Žal za mojim starim ogrtačem" piše:

Zašto ga nisam zadržao? Bio je naviknut na mene i ja na njega. Formirao se prema pregibima moga tijela bez da ga ograničava; bio je živopisan i zgodan. Drugi je uštirkan i krut, u njemu se doimam ukočeno. U slučaju bilo koje moje potrebe ljubazno mi se stavljao na raspolaganje, jer je neimaština gotovo uvijek uslužna. Ako je knjiga bila prekrivena prašinom, njegova tkanina je bila tu da je obriše. Ako je zgusnuta tinta odbijala teći mojim perom, ponudio bi mi svoj bok. Tragovi dugih crnih linija svjedočili su o pruženim uslugama. Te duge linije upućuju na pisca i učenog čovjeka koji radi. Sada imam dašak bogatstva koji ne služi ničemu. Nitko ne zna tko sam.

U njemu se nisam bojao ni nespretnosti sluge, ni moje vlastite, ni eksplozije vatre niti prolijevanja vode. Bio sam apsolutni gospodar svog starog ogrtača. Postao sam rob novoga. Zmaj koji je čuvao zlatno runo manje je strepio od mene sada. Obuzet sam brigom. Poput zaljubljenog starca koji je od jutra do večeri prepušten na milost i nemilost hirovima mlade djevojke pa se pita; gdje je sad moja dobra, stara domaćica? Koji li me demon opsjednuo onoga dana kad sam je otjerao! A onda plače i uzdiše.

Ne plačem i ne uzdišem, ali stalno ponavljam: Proklet bio onaj tko se dosjetio staviti cijenu na običan materijal grimizno obojen. Proklet bio onaj dragocjeni odjevni predmet koji duboko štujem. Gdje je moj stari, moj skromni dronjak od obične tkanine?

Prijatelji moji, čuvajte svoje stare prijatelje. Prijatelji moji, zazirite od dodira bogatstva. Na mome primjeru naučite lekciju. Siromaštvo oslobađa; izobilje zarobljava...

Diderot opisuje iskustvo koje je prošao nakon što je, živeći dotada u siromaštvu, sa 52 godine došao u posjed značajne svote novca (nakon što je ruska carica Katarina Velika otkupila njegovu biblioteku), te si priuštio novi grimizni ogrtač što je njegov život odvelo u potpuno neočekivanom i neželjenom smjeru. Početno zadovoljan svojom kupnjom, Diderot je sažalijevao svoj novi ogrtač jer je u usporedbi s njim, sve ostalo što je posjedovao izgledalo pohabano i neukusno. Postao je nezadovoljan što sve ostalo nije elegantno i stilski usklađeno s njegovim novim ogrtačem pa je postupno zamijenio stari stol za pisanje novim, stari slamnati stolac kožnom foteljom, a stari tepih novim "perzijanerom"... Bio sam apsolutni gospodar svog starog ogrtača, a postao sam rob novoga... Čuvajte se zaraze koju donosi iznenadno bogatstvo. Siromah se ne opterećuje svojom vanjštinom dok je imućan čovjek uvijek pod pritiskom - zaključuje Diderot.

Foto: Unsplash
Foto: Unsplash

Spirala potrošnje

Diderotov esej bio je poticaj kanadskom antropologu koji se bavi obrascima potrošnje Grantu Davidu McCrackenu da 1988. godine po njemu nazove fenomen povezan s kupnjom proizvoda široke potrošnje. Diderotov efekt počiva na dvije pretpostavke:

kupci kupuju proizvode koji su u skladu s njihovim osjećajem identiteta i kao takvi se međusobno nadopunjavaju

pojava (kupnja, poklon) novog proizvoda koji odstupa od kupčevih postojećih komplementarnih dobara može dovesti do pojave tzv. spirale potrošnje.

McCracken objašnjava Diderotov efekt kao rezultat interakcije između pojedinca i dobara koje posjeduje, a koja se međusobno nadopunjuju. Skupinu proizvoda za koje se smatra da su kulturološki komplementarni u odnosu jedan na drugoga naziva "Diderotovo jedinstvo" (npr. odjeća, obuća, namještaj, vozila). Manje je vjerojatno da će osoba sa svojim kupovnim navikama izlaziti izvan okvira svog jedinstva kako bi ostala dosljedna i ujednačena u svojoj pojavnosti i društvenoj ulozi. No, ukoliko dođe u posjed predmeta koji na neki način odstupa od postojećeg Diderotova jedinstva to može biti okidač i poticaj za prelazak na sasvim drugo Diderotovo jedinstvo. Počinje osjećati nezadovoljstvo čime se aktivira spirala potrošnje. Javlja se želja za kupovinom dodatnih novih proizvoda koji su komplementarni s tim novim predmetom s kojim će postupno stvoriti novo "Diderotovo jedinstvo". Ishod toga je kupovina stvari koje naše prethodno "Diderotovo jedinstvo" nije trebalo da bi se osjećalo cjelovitim, a niti mi sami sretnima i ispunjenima. Školski primjer Diderotovog efekta je situacija u kojoj kupnja nove haljine potencira dodatnu kupnju novih cipela i torbe. Ovaj se fenomen redovito spominje u kontekstu održive potrošnje te kada se govori o negativnim psihološkim, društvenim i okolišnim aspektima konzumerizma.

Foto: Pixabay
Foto: Pixabay

Nikad dosta

Sociologinja i ekonomistica Juliet B. Schor autorica je bestselera o potrošačkim navikama "The Overspent American: Why We Want What We Don't Need" (1992.) u kojoj istražuje zašto se mnogi ljudi (prvenstveno govori o američkoj populaciji) suočavaju sa stanjem "nezasitne želje" i gotovo kroničnim nezadovoljstvom koje pokušavaju ukloniti dodatnom potrošnjom. Spominje Diderotov efekt u kontekstu pojašnjavanja poriva da kupujemo stvari koje nam, objektivno gledano, uopće ne trebaju. Rezultati jednog od istraživanja koje je provela ukazuju na postojanje nesrazmjerno većih "potreba" među onima koji imaju više novca. Ispitanici koji su više zarađivali izrazili su veće nezadovoljstvo svojim prihodima te priželjkivali veću dodatnu zaradu da bi bili zadovoljni. Također, Schor upozorava na sljedeće:

Potrošačko društvo doživljavamo kao nešto prirodno. Ali nije. Sve više povjesničara ukazuje na to da je kultura u kojoj danas živimo umjetno stvorena. Postojao je otpor prema potrošačkom kapitalizmu, ali je on ipak prevladao. To se, između ostaloga, očituje i u tome da se studenti na fakultetima od devedesetih godina 20. stoljeća navodno više pozivaju na informacije iz reklama i oglasa negoli na povijest, književnost ili bilo što drugo.

U eseju "Learning Diderot's Lesson: Stopping the Upward Creep of Desire" objavljenom u knjizi "Sustainable Consumption" (ur. Tim Jackson, 2005.) također se dotiče prisutnosti ovog efekta u suvremenom potrošačkom društvu u kontekstu njegovog nepoželjnog utjecaja na okoliš. No, iako je (pretjerana) potrošnja postala dio dominantnog kulturnog naslijeđa te se smatra poželjnom jer predstavlja parametar kojima se procjenjuje gospodarski rast, nipošto ne treba zanemariti njen utjecaj na ostale aspekte ljudskog življenja poput mentalnog zdravlja i prirode koja nas okružuje.

Kako se othrvati porivu za stalnim gomilanjem novih stvari u svom posjedu? Učimo od Diderota i zamijetimo trenutke kad nas primi neodoljiva želja za kupnjom te imajmo na umu da je to samo naša želja nikako i zapovijed po kojoj moramo postupiti. Osviješten i racionalan pristup našim kupovnim "potrebama i željama" spriječit će nas od upadanja u vrtlog spirale potrošnje. Također, dodatno će nam pomoći spoznaja o tome da osobno zadovoljstvo ne možemo priskrbiti ničim izvana već ga svakodnevno strpljivo graditi na osjećaju zahvalnosti na svemu što imamo umjesto neprestanog osjećanja žudnje za svime što nemamo.

Više o usvajanju racionalnih kupovnih navika možete pročitati ovdje.

Preuzeo: Poduzetnik.biz (11.05.2020.)

https://poduzetnik.biz/zivotni-stil/diderotov-efekt-ili-kako-nas-shopping-cini-nesretnima/