Na djeci business o(p)staje

Foto: Unsplash
Foto: Unsplash

Djeca su žive poruke koje šaljemo vremenu koje mi nećemo doživjeti.

John F. Kennedy, američki političar i 35. predsjednik SAD-a

Tri globalne organizacije Unicef, Save the Children i UN Global Compact (najveća svjetska inicijativa korporativne održivosti) udružile su se i definirale deset načela o pravima djece i poslovanju koja za cilj imaju potaknuti tvrtke da poštuju i štite dječja prava na način da ih što dosljednije i u većoj mjeri integriraju u svoje poslovne politike, procedure i, u konačnici, konkretne aktivnosti.

Načela proizlaze iz Konvencije o pravima djece koju je Generalna skupština UN-a usvojila 20. studenoga 1989. godine (na Međunarodni dan djeteta). Ratificirale su je gotovo sve države svijeta (među njima je i Hrvatska) i time se obvezale osigurati svakom djetetu poštivanje univerzalnih standarda koji se primarno odnose na brigu odraslih o djeci te dužnosti i odgovornosti institucija i drugih relevantnih faktora u društvu vezano uz zaštitu djece u skladu sa svojim trenutnim mogućnostima. Iako se na djecu odnose temeljna prava i slobode koja pripadaju svim ljudskim bićima prepoznata je dodatna potreba naglašavanja posebnih prava djece (pod pojmom djece podrazumijevaju se ljudska bića do 18 godina starosti) na zaštitu koja proizlaze iz njihove tjelesne i psihičke nezrelosti. U skladu s tim Konvencija promovira najbolji interes djeteta u smislu njegovih prava na preživljavanje (pravo na život i odgovarajući standard, prehranu, smještaj te zdravstvenu skrb), prava na razvoj (pravo na igru i slobodno vrijeme, obrazovanje, informiranje, kulturno uzdizanje, slobodu formiranja i izražavanja svog mišljenja, uvjerenja i stavova), prava na zaštitu (u ratnim sukobima i izbjeglištvu; od zanemarivanja, zlouporabe i izrabljivanja te utjecaja sredstava koja izazivaju ovisnosti; zabrana dječjeg rada) i prava na aktivno sudjelovanje u odlučivanju (pravo na slobodno izražavanje svog mišljenja i udruživanje) u svom neposrednom okruženju. Osiguravanjem ovih prava djeca imaju priliku izrasti u odrasle pojedince svjesne svojih ljudskih i građanskih prava koje kroz dostupne mehanizme (glasanje na izborima, društveni aktivizam i sl.) mogu koristiti za unaprjeđenje kvalitete svog života ali i cijele zajednice u kojoj žive.

Foto: Unsplash
Foto: Unsplash

(Ne)vidljiva veza između djece i poslovnog svijeta

Načela o pravima djece i poslovanju imaju za cilj osvijestiti tvrtke kako kroz svoju svakodnevnu poslovnu praksu utječu na djecu i njihova prava te što sve mogu (u)činiti da ih poštuju i unaprjeđuju. Prvo načelo glasi Budite odgovorni za zaštitu prava djece i obvežite se podupirati ljudska prava djece i poziva poslovne subjekte da obrate pažnju na to kakav izravan i neizravan utjecaj općenito imaju na prava i život djece, a preostalih devet pokriva tri specifična područja mogućeg utjecaja kroz poslovanje:

- Radno mjesto (načela 2., 3. i 4.) uključuje odnos prema zaposlenicima u smislu iskorištavanja dječjeg rada, tretmana prema mladim radnicima, roditeljima i skrbnicima te zaštite i sigurnosti djece

- Tržište (načela 5. i 6.) se odnosi na način razvoja, proizvodnje i plasmana proizvoda i usluga te aktivnosti marketinga i oglašavanja u smislu pridržavanja važećih nacionalnih i međunarodnih standarda

- Zajednica i okoliš (načela 7., 8., 9. i 10.) obuhvaćaju postupanje tvrtki prema zaštiti okoliša i zemljišta, provođenju mjera sigurnosti na radu, reagiranja u kriznim situacijama i davanje potpore institucijama vlasti na svim razinama u njihovim inicijativama u svrhu zaštite i ostvarivanja dječjih prava.

Prema nekim procjenama u svijetu trenutno ima 130 milijuna djece radnika i upravo je dječji rad najčešća asocijacija poslodavcima kad ih se pita poštuju li dječja prava. Ukoliko ne zapošljavaju djecu poslodavci smatraju da su po tom pitanju čisti. Činjenica jest da, uslijed siromaštva, djeca prekidaju školovanje i prerano ulaze na tržište rada gdje su najčešće iznimno malo plaćeni te ostaju bez prilike da izađu iz začaranog kruga neimaštine. Hrvatska je jedna od onih država u kojima ovaj problem nije prisutan no mnogi drugi koje načela adresiraju su zastupljeni.

Tvrtke mogu ostvarivati negativan utjecaj kroz zagađivanje okoliša, izrabljivanje radnika koji su ujedno i roditelji (kontinuirani prekovremeni rad, potplaćenost, loši i zdravstveno ugrožavajući radni uvjeti i sl.), promotivne aktivnosti i oglašavanje koje cilja na djecu kao kupce stvarajući kod njih "izmišljene" potrebe za njihovim proizvodima, potiču nasilje ili neki oblik diskriminacije i sl. Dodatnu osviještenost tvrtke mogu pokazati i pri izboru dobavljača s kojima ostvaruju poslovnu suradnju pri čemu i od njih mogu zahtijevati poštivanje istih kriterija kojih se i sami pridržavaju (nekorištenje dječjeg rada, zaštita okoliša, prava radnika, itd.). 

Foto: Unsplash
Foto: Unsplash

Važno je upoznati tvrtke s mogućnostima koje im se pružaju u podupiranju dječjih prava kroz različite aspekte svog poslovanja od temeljnih procesa i aktivnosti (npr. odnos prema radnicima, redovito podmirivanje svojih poreznih obveza i sl.) preko razvoja proizvoda, investicija, suradnje ili partnerstva s drugim poslovnim subjektima, državnim institucijama, lokalnom zajednicom i nevladinim sektorom pa do sponzorstva i donacija. Svoj doprinos tvrtke mogu dati i u izvanrednim okolnostima, odnosno kriznim situacijama poput ratnih stradanja ili prirodnih katastrofa. Ono što je ključno istaknuti jest da tvrtke trebaju pokretati i podržavati suštinske promjene u poslovanju i društvu općenito koje aktivno i dugotrajno utječu na zaštitu i podizanje postojeće razine dječjih prava.

Foto: Unsplash
Foto: Unsplash

Dječja prava u Hrvatskoj

Na inicijativu Unicefa Hrvatska u 2019. godini provedeno je prvo nacionalno istraživanje o utjecaju poslovnog sektora na dječja prava u našoj zemlji (https://www.unicef.hr/wp-content/uploads/2019/09/Djeca-su-na%C5%A1-najvazniji-posao_fin.pdf). Njegova svrha je bila utvrditi u kojoj mjeri su dječja prava prepoznata kao područje društveno odgovornog poslovanja (DOP-a) među poslovnim subjektima u Republici Hrvatskoj, a dobiveni rezultati upućuju na zaključak da je svijest o potencijalnom utjecaju tvrtki na dječja prava relativno niska. Iako hrvatske tvrtke ne koriste dječji rad manje od trećine njih traži potvrdu o tome od svojih dobavljača. Nadalje, velika većina njih omogućuje povratak majki s rodiljnog dopusta na sigurno radno mjesto, roditeljski dopust i slobodne dane povodom rođenja djeteta očevima kao i fleksibilnost odlaska na bolovanje zbog bolesti djeteta. S druge strane, nešto više od polovice tvrtki nudi određeni oblik fleksibilnog radnog vremena, ali ne i rad od kuće. Također, ima prostora za unaprjeđenje u dijelu koji se odnosi na pridržavanje okvira redovitog radnog vremena. Iako je najviše anketiranih tvrtki izdvojilo upravo tržište kao glavno područje svoje društvene odgovornosti većina njih ne provodi procjenu utjecaja proizvoda i usluga na djecu niti kvalitete proizvoda i usluga namijenjenih djeci, a pogotovo to ne rade za svoje marketinške i promotivne aktivnosti. Trećina tvrtki najvažnijim područjem svog društveno odgovornog djelovanja smatra odnose sa zajednicom i zaštitu okoliša no većina ih ne ulaže u projekte i inicijative usmjerene na zaštitu okoliša, ali ulažu u neki drugi aspekt održivog razvoja (npr. edukacija djece na temu održivosti). Oko polovice tvrtki podupire programe razvoja lokalne zajednice (financijska potpora siromašnim obiteljima, inicijativama za pomoć djeci s teškoćama u razvoju ili projektima podrške ranog razvoja djece), a većina ih je spremna uvijek ili ponekad pomoći djeci u slučaju iznenadnih katastrofa. Kao prepreke većem angažmanu poslovnog sektora u zaštiti dječjih prava navode se nedostatni financijski i ljudski resursi, neinformiranost o temi i nedostatak relevantnih znanja i iskustava za djelovanje te zakonske odredbe vezane uz rad od kuće kao i nedovoljno poticajne porezne olakšice.

Foto: Unsplash
Foto: Unsplash

Suštinske promjene umjesto kozmetike

Kad je društveno odgovorno poslovanje u pitanju nerijetko se pribjegava tzv. quick win strategijama na način da tvrtka realizira neki projekt ili inicijativu koja ima pozitivan utjecaj na kvalitetu života djece i njihova prava (uređenje dječjeg igrališta, donacija informatičke opreme školama, organizacija izleta za djecu radnika i sl.), a koje su ujedno i vrlo marketinški korisne jer pridonose njenom dobrom imidžu u javnosti. Kako su uglavnom kozmetičke prirode i sporadične one ne rješavaju suštinske i kronične probleme. Projekti i aktivnosti društveno odgovornog poslovanja ne bi smjeli biti samo još jedan "marketinški trik" tvrtki koje ih provode nego odraz etičnosti i osobnih uvjerenja njihovog vodstva i zaposlenika da ne mogu uspješno i održivo poslovati isključivo gledajući na profit i vlastite poslovne probitke. Brinući o svojim zaposlenicima, o okolišu i zajednici u kojoj egzistiraju osiguravaju i svoju poslovnu održivost, a brinući o djeci i svoju budućnost. O važnosti brige za djecu slikovito govori citat američkog državnika, govornika i pisca Fredericka Douglassa: Lakše je odgojiti snažnu djecu nego "popravljati" slomljene ljude.

Izvorno objavljeno: Časopis Poduzetnik (tiskano izdanje broj 154, studeni 2019.)