Knjiga: Veze - Niti naše intuitivne mudrosti
Tečni, stakato, kaos, lirski i duboka tišina čine 5 Ritmova, plesnu metodu koju je osmislila Gabrielle Roth, američka plesačica, glazbenica, filozofkinja i iscjeljiteljica. Život je posvetila istraživanju i tumačenju praiskonskih pokreta i razvoju eksperimentalnog teatra.
Svoje radionice održavala je u plesnim dvoranama, kazalištima, zdravstvenim ustanovama i na brojnim drugim mjestima te u njima spajala trendove suvremene plesne glazbe, kazališta i poezije sa šamanizmom. Promatrajući ljude dok plešu uočila je da u njihovim pokretima postoje određeni obrasci odnosno ritmovi, njih pet, koji se prirodno ponavljaju određenim redoslijedom i nazvala ih valom. Također, primijetila je da većina ljudi ne može pokrenuti sve ritmove u svom tijelu - neki im dolaze prirodno u plesu, a neki ne. Osnovala je i vodila The Moving Center School koji, i nakon njene smrti 2012. godine, zainteresirane pojedince obučava za rad s metodom 5 Ritmova. G. Roth autorica je triju knjiga: "Putovanje do ekstaze" (V.B.Z., 2004.), "Ispleši svoje molitve" (Planetopija, 2009.) i "Veze: Niti naše intuitivne mudrosti" (Planetopija, 2016.). Ova potonja donosi njena zapažanja i promišljanja o životu kroz prizmu njenog rada s ritmovima pri čemu je kao ključnu temu izabrala intuiciju te kako je osnažiti i koristiti za svoje vlastito dobro, ali i ono drugih ljudi.
Kad sam imala petnaest godina, skočila sam na zadnje sjedište prijateljeva automobila spremna da s pet frendova krenem u odličnu avanturu. Iznenada je u vrt pred kućom doletjela moja majka, mašući kuhačom s tragovima čokoladnog preljeva i povikala: "Gabrielle, izađi iz toga auta. Ne možeš ići!" Lupala je po prozoru automobila, djelujući sasvim poremećeno. Izašla sam iz auta ponižena, uvrijeđena i izluđena. Moji su prijatelji odjurili. Ja sam se durila. Nekoliko blokova dalje, auto je prošao kroz crveno i lupio u bočnu stranu njihovog automobila, smrskavši stražnje sjedalo na kojem sam sjedila prije nekoliko trenutaka, spremna za avanturu. Mami nisam ispričala što se dogodilo strahujući kako će, svaki puta kad se uznemiri zbog mojih planova, izvući taj slučaj iz arhiva. No, taj me događaj osupnuo. Mnoge sam noći probdjela ležeći u krevetu buljeći u strop, pokušavajući proniknuti u tajnovitost onog što se dogodilo.
Intuitivni instinkti moje majke bili su dio moje stvarnosti, ugrađeni u moj genetski kod, bez obzira jesam li ih prihvaćala ili nisam. Plašilo bi me kad bih iznenada nešto jednostavno znala, a moji su vidovnjački bljeskovi plašili i druge. Nisu bili slični drugim osjećajima. Bili su neodoljivi, iz utrobe, kinestetski, životinjski. Bili su poput obuzetosti velikom, primitivnom silom - unutarnjim plimnim valom.
Iako se ne radi o terapijskoj metodi ples 5 Ritmova potiče na osvještavanje i oživljavanje svih aspekata našeg bića (tijelo, srce, um, duša i duh) i njihovo bolje međusobno povezivanje. Postojanje tih veza, njihov kontinuitet i protočnost, omogućavaju svakome od nas da u danom trenutku života bude u doticaju sa svojom istinom. Preplavljenost podražajima iz okoline i dominacija uma nerijetko zasjenjuju i prigušuju naše instinktivne reakcije i intuitivni glas, a upravo oni nose poruke praiskonske mudrosti.
Za unutarnji život ne trebate tražiti dopuštenje. On je cijelo vrijeme tu - ali vi možda niste. Umjesto toga možete da se kljukate jutarnjim trčanjem, gutate neki napitak za mršavljenje, slažete mentalni popis za sutrašnju kupnju povrća dok djetetu čitate prije spavanja ili se brinete oko svojeg prepunjenog inboxa dok vam suradnik otvara dušu. Mnogi od nas zapisuju svoj duhovni raspored: sat joge u 13 sati, nedjeljna misa, sat kabale u četvrtak navečer, pjevanje svetih pjesama u 20 sati. Ostatak našeg vremena je "stvaran život". Jedino što ove dogovore čini "duhovnima" jest naša namjera da bude tako. No, mi smo u stanju ometati i svoje najbolje namjere. Jučer je zadihana, razbarušena mlada žena projurila pokraj mene na putu za svoj sat aštanga joge, a gotovo me srušila svojom sportskom torbom. U njoj sam osjetila djelić svakoga od nas - žurimo da bismo usporili, fanatično na tabletu ili telefonu provjeravajući imamo li mrvicu vremena da ga provedemo s Bogom. Baš kao što tijelo odvajamo od duše, odvajamo "stvarno vrijeme" od "duhovnog vremena". Ova je dihotomija majka svih pogrešnih razumijevanja. Sve je vrijeme duhovno; i o nama ovisi hoćemo li to poštovati. A kako to poštujemo? Pozornošću, prisutnošću u svakom trenutku. Kad smo stvarno prisutni i gledanje djece na igralištu može biti religiozno iskustvo. Kuhanje obroka postaje molitva, a čupanje korova meditacija.
Bivanje u sadašnjem trenutku odnosno veza sa "ovdje i sada" donosi spoznaju o stvarnosti kakva jest i donosi nam mir lišen priča i interpretacija, pretpostavki, očekivanja i ostalih produkata uma koje onda prati i cijela paleta emocija. Iz tog stanja mira, ako dovoljno dugo (po)traje, sami od sebe izranjaju odgovori koji nas usmjeravaju na put kojim trebamo ići. Put naše životne svrhe. G. Roth u ovoj knjizi donosi pregršt priča, crtica iz života, kako vlastitog tako i života ljudi koje je poznavala i s kojima se susretala. Priče su to o slučajnostima koje to nisu, o prepuštanju sudbini ili, naprotiv, uzimanju sudbine u svoje ruke. Umijeće življenja svodi se na prepoznavanje pitanja koja nam život postavlja i pronalaženje odgovora, na svladavanje lekcija koje nam donose iskustva s kojima se suočavamo, na odabir ponašanja u situacijama u kojima se zateknemo, a naša je sudbina rezultat naših veza sa sobom i drugima i naših intuitivnih i instinktivnih reakcija na svijet oko nas.
Izvorno objavljeno: budidobro.com (19.09.2019.)
https://budidobro.com/dobra-knjiga-veze-niti-nase-intuitivne-mudrosti/