Bruce Greyson: Nakon

Objava knjige "Život poslije života" 1975. godine potaknula je interes šire javnosti za fenomen tzv. iskustva tik do smrti (ITS; eng. Near Death Experience - NDE), a njenog autora Raymonda Moodyja učinila najvećim svjetskim autoritetom u tom području. On je ujedno zaslužan i za naziv fenomena koji opisuje iskustvo ljudi koji su doživjeli kliničku smrt, a potom ponovno oživjeli. Iako najpoznatiji, Moody nije jedini liječnik koji se bavio istraživanjem ITS-a. Američki psihijatar Bruce Greyson, profesor emeritus na Odjelu psihijatrije i neurobiheviorističnih znanosti na Sveučilištu Virginia, je značajan dio svog radnog vijeka, ali i slobodnog vremena tijekom posljednja četiri desetljeća posvetio pokušaju znanstveno utemeljenog dokumentiranja, dokazivanja i objašnjenja ovog fenomena. Vrijednost njegovog istraživačkog rada na području medicine je prepoznata i nagrađivana, a American Psychiatric Association mu je dodijelila najviši počasni naslov Distinguished Life Fellow. Svoje spoznaje o ITS-u je na pregledan i vrlo zanimljiv način predstavio u knjizi "Nakon" (Planetopija, 2021.)

Koncepcija po kojoj mozak proizvodi um je prilično dobar vodič za svakodnevni život. Kad nam je mozak oštećen od jakog udarca ili virusne infekcije ili zbog previše pića, ne razmišljamo jednako dobro. Ali taj model um-mozak u nekim ekstremnim uvjetima pada, osobito kad mozak prestane raditi, a um nastavlja.

...

Sugestija da bi um mogao djelovati neovisno o fizičkom mozgu čini se suprotnom intuiciji, ali nije izvan dosega znanosti. Neuroznanstvenici trenutno razrađuju moguće biološke mehanizme putem kojih bi mozak mogao djelovati kao filtar. Ta istraživanja su prije svega usmjerena na prefrontalni korteks, koji kontrolira selektivnu pažnju, i na električnu aktivnost, koja je sinkronizirana u različitim dijelovima mozga.

Greyson je s kolegama s drugih sveučilišta koji su se također bavili ITS-om, utemeljio Međunarodno društvo za istraživanje ITS-a, organizaciju čiji je cilj bio promicati istraživanja tih iskustava. Na osnovu dosad prikupljenih podataka procjenjuje se da između 10 i 20 posto ljudi koji se nađu na rubu smrti, odnosno oko 5 posto ukupne populacije, doživi ITS. Od početne zbunjenosti i nevjerice koju je osjetio kada se prvi put susreo s pacijenticom koja mu je ispričala svoje iskustvo ITS-a do potpune otvorenosti za ovu temu i duboke posvećenosti njenom razumijevanju, autor je prošao i put osobne transformacije jer baviti se ovim iskustvom čak i samo kao njegov svjedok ili promatrač značajno utječe na uvjerenja i život pojedinca.

Tvrdnje o duhovnom rastu poslije ITS-a su uobičajene. Bez obzira na to kako su formulirane, uglavnom se fokusiraju na osjećaj povezanosti s nečim većim od njih samih i na važnost ljubavi i brige za druge. Nekoliko studija je pokazalo da osobe koje su iskusile ITS izražavaju više suosjećanja i brige za druge nego prije ITS-a i da se više trude pomoći drugim ljudima.

...

Otkrio sam da najdojmljivije posljedice nisu bile promjene stavova, nego dramatične promjene životnog stila koje su često uslijedile nakon ITS-a.

Prikupljajući priče stotina i stotina pacijenata od kojih je svaka posebna na svoj način, Greyson je ipak uočio postojanje određenih univerzalnih karakteristika ITS-a poput jasnoće i brzine misli u kombinaciji s osjećajem sporijeg protoka vremena ili čak potpune bezvremenosti. Također, pacijenti opisuju iskustvo ponovnog proživljavanja života od rođenja do sadašnjosti ili samo pojedinih događaja iz prošlosti. Pritom su prosuđivali svoje postupke, jesu li bili ispravni ili pogrešni, a neki su prošle događaje mogli doživjeti istodobno iz svoje i tuđe perspektive, dobivajući uvid u misli i osjećaje drugih ljudi. Neke su osobe doživjele osjećaj napuštanja tijela i mogle su ga vidjeti, kao i ostale ljude i događaje oko njega, iz ptičje perspektive. Konačno, ono što povezuje značajan broj ITS-ova jest doživljaj nečega što se može nazvati božanskom prisutnošću popraćenom osjećajima spokoja, sigurnosti i povjerenja. Posebno zanimljiv efekt ITS-a nastupa po povratku u život i pojavljuje se kao njegova posljedica, a radi se o pojačanom osjećaju smisla i svrhe života, više radosti u svakodnevnom životu, smanjenom strahu od smrti i povećanom osjećaju povezanosti među ljudima. U životima ljudi koji su doživjeli ITS on se najčešće manifestira u promjeni, ponekad i radikalnoj, osobnih uvjerenja, prioriteta i životnog stila u cjelini.

Dokazi da u ekstremnim okolnostima možemo percipirati više od onoga što mogu vidjeti i čuti naša osjetila i da se možemo sjećati onoga što naš fizički mozak nije procesuirao, dolaze ne samo iz ITS-a, nego i iz drugih raznovrsnih pravaca istraživanja. Prema tome, čini mi se da ima smisla živjeti kao da jest tako - da smo više od svog fizičkog tijela i da jedan dio nas može nastaviti postojati nakon što tijelo prestane raditi, te da smo možda usko povezani s nečime što je veće od nas. A to ima silne posljedice na to kako živimo, kao i na ono što naš život čini smislenim i vrijednim.

U želji da na jednostavan način predoči ITS te ponudi što više znanstveno utemeljenih činjenica o ovom iznimno specifičnom iskustvu na granici života i smrti, Bruce Greyson je napisao sadržajno vrlo dojmljivu, a stilom iznimno pitku knjigu i potvrdio onu izreku da samo najveći stručnjaci znaju na jednostavan način drugima prenijeti svoje znanje. Poseban je izazov uspjeti to napraviti s fenomenom kojeg je gotovo nemoguće uklopiti u prevladavajuću znanstvenu paradigmu koja inzistira na postojanju opipljivih i mjerljivih dokaza da bi se nešto smatralo stvarnim. Stoga je Greyson zahvaljujući svojoj profesionalnoj znatiželji i otvorenosti, poput pacijenata koji su hodali po rubu između života i smrti, kročio postojećim granicama znanstvenog istraživanja i metodologije ne bi li ITS-u priskrbio njegovo "mjesto pod suncem". Na taj način je onima koji su ga doživjeli mogao pružiti kvalitetnu stručnu pomoć s ciljem učinkovite integracije ITS-a u njihov život čime je njegova kvaliteta bila unaprijeđena.