Knjiga: Lijek za strah

Važno je shvatiti da strah u svim svojim obličjima može predstavljati zdravstveni rizik jednako kao pušenje, jedenje slatkiša ili nevježbanje, no također je neopisivo važno shvatiti da strah nije nešto što treba izbjegavati; na njega se valja osloniti. Kao civilizacija moramo razviti sasvim nov odnos prema strahu, odnos koji nam dopušta strah iskoristiti kao priliku za buđenje kako bismo se doveli u ispravan odnos prema neizvjesnosti, pomirili s nestalnošću i živčanom sustavu omogućili da se opusti - čak i u teškim vremenima. Kad to učinimo, tijelo može svoje sposobnosti samoizlječenja iskoristiti do kraja. - navodi u svojoj knjizi "Lijek za strah" (Planetopija, 2015.) liječnica Lissa Rankin, autorica, predavačica i utemeljiteljica Instituta cjelovitog zdravlja za obuku liječnika. Posebno je posvećena proučavanju povezanosti duhovnog rasta pojedinca s njegovim mogućnostima fizičkog izlječenja, te kako buđenje kolektivne svijesti ima iscjeljujući učinak na sve nas.

Knjiga je podijeljena u tri dijela u kojima autorica pojašnjava tjelesne manifestacije i fiziologiju straha i kako on utječe na pojavu bolesti (I. Kako strah razbolijeva), uzroke straha i kako razlikovati istinski od lažnog straha (II. Istina o strahu), te nudi konkretne savjete kako se s njim uspješno nositi (III. Recept za hrabrost). U prikupljanju znanstveno potkrijepljenih podataka o povezanosti straha i sklonosti obolijevanju od srčanih i kardiovaskularnih bolesti, raka ili upala dišnih puteva L. Rankin naišla je na potvrdu već otprije pretpostavljene povezanosti straha i anksioznosti sa slabljenjem imunološkog sustava (što nas posredno čini prijemčivijima za bolesti), ali i na neke neočekivane uvide.

Logički možemo pretpostaviti da, ako osoba iskusi stres u životu, to rezultira većim strahom i učestalijim stresnim reakcijama te da ju to može učiniti sklonom obolijevanju od raka. No pojedinci se na veoma različite načine nose sa stresom. Kad strahu dopustite da vam postane učitelj, omogućujete mu da rasvijetli sve potrebno da iscijelite vlastiti život, a onda stresni životni događaji mogu čak i opustiti živčani sustav s obzirom na to da, na nekoj iskonskoj razini, znate da zapravo rastete. Studije nemaju kontrolu nad takvim adaptivnim reakcijama. Možda netko ostaje psihološki miran - dok mu u tijelu prevladavaju reakcije opuštanja - suočen sa strahotnim stresom, dok netko drugi "prolupa" te ga preplave stresne reakcije izazvane događajem koji drugi ne bi smatrali nimalo stresnim.

Zanimljiv paradoks događa se u sustavu zdravstvene skrbi širenjem i intenziviranjem preventivnih aktivnosti ne bi li se smanjila smrtnost i sklonost obolijevanju opće populacije. S ciljem da se spriječi pojava različitih bolesti poput npr. povišenog krvnog tlaka ili masnoća u krvi, dijabetesa i osteoporoze snižavaju se referentne vrijednosti parametara na osnovu kojih se te bolesti dijagnosticiraju pa je sve veći broj ljudi s tim dijagnozama koji nemaju nikakvih simptoma. Međutim, njima se svejedno propisuje terapija od koje se, a ne od same bolesti, pojavljuju neželjene komplikacije. Radi se o tzv. iatrogeničkim zdravstvenim poremećajima koji su posljedica same terapije, a ne dijagnoze zbog koje osoba uzima terapiju. Strah od smrti i bolesti (jer i ovdje se radi o strahu) motivira nas pristajati na takve preporučene preventivne terapije iako statistike pokazuju da se unatoč porastu asimptomatičnih pojedinaca koji uzimaju terapiju broj umrlih od tih bolesti ne smanjuje. 

U drugom dijelu knjige autorica posebnu pažnju posvećuje razlikovanju za sigurnost i opstanak
potrebnog istinskog straha i štetnog lažnog straha koji proizlazi iz naših uvjerenja, misli i priča koje vezujemo i konstruiramo uz životne događaje i situacije. Kao temeljne uzroke lažnog straha L. Rankin navodi četiri vrlo raširena uvjerenja:

1. Neizvjesnost je nesigurnost.

2. Ne mogu podnijeti da izgubim nešto što volim.

3. Svijet je opasan.

4. Ja sam potpuno sam.

Kao protutežu ovim pretpostavkama autorica nudi četiri istine za razvijanje hrabrosti:

1. Neizvjesnost je put prema mogućnostima.

2. Gubitak je prirodan i može voditi k rastu.

3. Univerzum je svrhovit.

4. Svi smo mi jedno.

i naglašava da je proces napuštanja pretpostavki straha, a njihovog prihvaćanja više intuitivan nego kognitivan proces. U trećem dijelu knjige, predstavlja šest koraka do razvijanja hrabrosti koji nam mogu pomoći u tom procesu. Put počinje s promjenom uvjerenja, nastavlja se primanjem i pružanjem podrške od drugih i drugima, te razvijanjem unutarnjeg glasa - intuicije. Slijedi raskrinkavanje lažnih strahova i kreiranje vlastitog recepta za hrabrost nakon čega još preostaje predaja - osloboditi se vezanosti za ishode i prihvatiti ono što jest. 

Stari seljak godinama je uzgajao usjeve i onda mu je pobjegao konj. Kad su susjedi čuli vijesti, suosjećali su s njim. "Zla sreća."

Seljak je odvratio: "Moguće."

Sljedećeg jutra konj se vratio i sa sobom doveo još tri divlja konja. Susjedi su rekli: "Sjajno! Sretniče!"

"Moguće", odvratio je starac.

Sljedećeg dana seljakov sin skočio je na leđa jednom od neukroćenih konja, konj se propeo, zbacio ga i on je slomio nogu. Susjedi su rekli: "Strašno. Kakva nesreća."

Seljak je odvratio: "Moguće."

Sljedećeg dana u selo su došli vojnici unovačiti mladiće u vojsku. Kad su došli do seljakova sina i vidjeli ozljedu, oslobodili su ga obveze. Susjedi su seljaku čestitali na tome kako je dobro prošao.

"Moguće", rekao je seljak.

Kad nevolja udari, ne znamo hoće li se nešto što izgleda kao nesreća pokazati kao blagoslov. Tako sam se prestala moliti za ono što želim. Umjesto toga, samo izgovorim molitvu: "Neka se ono najviše ostvari."

Izvorno objavljeno: budidobro.com (28.08.2020.)

https://budidobro.com/dobra-knjiga-lijek-za-strah/

Ukoliko se želite dodatno informirati o holističkom pristupu bolestima i očuvanju zdravlja preporučujemo pročitati i knjige "Bolest kao put", "Bolest kao govor duše" i "Kada tijelo kaže ne".