Sarah Penner: Izgubljena ljekarna
Nellu, Elizu i Caroline povezala je jedna staklena bočica sa sitnom gravurom u obliku medvjeda koja se u mulju Temze skrivala dvjestotinjak godina. Njihove sudbine ispreplele su se u debitantskom romanu američke spisateljice Sarah Penner "Izgubljena ljekarna" (Egmont, 2021.) koja u njemu oživljava London s kraja 18. stoljeća i vodi nas njegovim uskim i mračnim ulicama do jedne dobro skrivene ljekarne. Mjesto koje je za života Nelline majke bilo poznato po remedijama koje ozdravljuju postalo je zadnja nada očajnicima koji su odlučili presuditi onima koji su ih povrijedili i iznevjerili. U ranim dvadesetima Nella je izgubila majku, a potom doživjela i ljubavno razočarenje te gubitak djeteta što ju je ponukalo da svo znanje stečeno od majke počne upotrebljavati isključivo s ciljem pomaganja drugim ženama. No, osim toga što im je spravljala tinkture koje su ih oslobađale zdravstvenih tegoba, pripremala im je i supstance kojima su se mogle bez inkriminirajućih dokaza "riješiti" nevjernih ili nasilnih muževa, očeva, braće ili bilo kojeg drugog muškarca koji im se ozbiljno zamjerio.
Počela sam nježno trljati kost na svojem lijevom zapešću, otečenom od vreline poput kamena ostavljenog u vatri i zaboravljenog. Bol u zglobovima već godinama gmiže mojim tijelom; postala je toliko jaka da ni jedan sat u danu ne proživim bez boli. Svaki otrov koji sam izdala donio mi je nov val te boli; nekih večeri prsti su mi bili toliko otečeni i ukočeni da sam bila sigurna da će mi se koža raspuknuti i otkriti što je ispod nje. To mi je učinilo ubijanje i čuvanje tajni. Počela sam trunuti iznutra, a nešto u meni odlučilo je rastrgnuti me.
Iako je napustila majčin put "isključivog činjenja dobra", Nella se obvezala da njeni otrovi nikada neće biti upotrijebljeni kako bi naudili drugoj ženi. Njenu sumornu svakodnevnicu poremeti dolazak dvanaestogodišnje djevojčice Elize koja se, fascinirana onim što Nella radi, pošto poto želi obučiti ljekarništvu kako bi i sama ovladala njegovim tajnama. Treći glavni lik, Caroline, autorica smješta u sadašnje vrijeme i današnji London kako bi razotkrila i od zaborava sačuvala tijek događaja koji je sudbinski povezao Nellu i Elizu dva stoljeća prije. Pišući jednostavno i pitko S. Penner drži čitatelja u napetosti od prve do zadnje stranice vješto se prebacujući iz perspektive jednog lika u drugi te iz prošlosti u sadašnjost. Konkretna akcija izmjenjuje se s introspektivnim promišljanjima i osjećajima Nelle, Elize i Caroline, a upravo ona svjedoče o nekim univerzalnim ženskim temama poput majčinstva.
Probudila me je bol u trbuhu kakvu još nisam osjetila. Stavila sam ruke ispod spavaćice, pa utisnula prste u kožu. Moja koža pod njima bila je topla i otečena, a tada sam stisnula zube jer se tupa bol počela širiti. To nije bila bol u trbuhu kakvu bih mogla osjetiti nakon previše slatkiša, ili nakon vrtnje u ljetnom vrtu kod kuće, s krijesnicama. Ta bol je bila niže, kao da imam potrebu obaviti nuždu. Požurila sam prema noćnoj posudi, ali pritisak ipak nije nestao.
Oh, a kakav li je važan zadatak bio preda mnom! Najvažniji koji mi je gospodarica ikada dala. Važniji je od svake posude koju sam oribala, slastice koju sam ispekla ili omotnice koju sam zapečatila. Nisam je mogla razočarati pa reći da mi nije dobro i da bi htjela ostati u krevetu.
Da bi napisala uvjerljivu knjigu Sarah Penner je morala istražiti biljne i domaće lijekove. Provela je mnogo vremena u Britanskoj knjižnici pregledavajući stare rukopise i dnevnike ljekarnika te detaljno iščitavala dostupne informacije o slučajevima trovanja u 18. i 19. stoljeću. Iako se na prvu može činiti da je ovo priča o slomljenim ženskim srcima i izgubljenim nadama, ovo je zapravo priča o ženama koje kontroliraju vlastitu sudbinu i drže se zajedno.
Dok su suze natapale rupčić, shvatila sam da je moja tuga bogatija i da obuhvaća više nijansi od onoga što je bilo na površini. To nije bio samo teret ljekarnice ni Jamesova nevjera. S tim kaosom miješala se još jedna, suptilnija tajna koju smo James i ja godinama skrivali jedno od drugog: bili smo sretni, ali neispunjeni. Shvatila sam da je moguće istodobno biti jedno i drugo. Bila sam sretna zbog stabilnosti rada za svoju obitelj, ali ipak neispunjena svojim poslom i opterećena onime za čim nisam krenula. Bila sam sretna u našoj želji da jednoga dana imamo djecu, ali neispunjena svojim postignućima neovisno o obiteljskom životu. Kako sam tek sada doznala da su sreća i ispunjenje potpuno različite stvari?
Izvorno objavljeno: budidobro.com (15.06.2022.)