Emily Henry: Čitam te kao knjigu
Izdavač: Egmont d.o.o.
Godina izdanja: 2022.
Prijevod: Tanja Jelinić
Američka spisateljica Emily Henry potpisuje nekoliko romana, a svaki od njih je osigurao svoje mjesto na top listi najprodavanijih knjiga The New York Timesa. Isto vrijedi i za ljubavni roman "Čitam te kao knjigu" u kojem se susrećemo s književnom agenticom Norom Stephens koja svoj užurbani životni tempo u New Yorku na četiri kolovoška tjedna zamjenjuje mirnim gradićem Sunshine Falls u Sjevernoj Karolini. Iako je boravak u provinciji početno isključivo smatrala ispunjavanjem ekscentrične trudničke želje svojoj mlađoj sestri Libby, vrlo brzo uviđa da ljetni odmor u učmaloj sredini poprima obrise vrlo ozbiljne unutarnje transformacije za obje.
Nora strastveno voli čitati knjige i jednako strastveno je posvećena objavljivanju knjiga autora čija je agentica. Pisci slove za "osjetljive duše" pa se Nora o svojim klijentima iznimno brine i tetoši ih. Jednom prigodom se sastaje s književnim urednikom Charliejem Lastrom i taj poslovni susret ne prođe u najugodnijem ozračju zbog čega se dodatno iznenadi kada ga spazi u lokalnoj kafeteriji u Sunshine Fallsu. Ono što slijedi je zaplet u vidu ljubavne priče koja joj se dogodi na mjestu gdje bi to najmanje očekivala s čovjekom koji je na prvi pogled nije niti malo privukao. Štoviše, doživjela ga je poprilično antipatičnim. E. Henry razvija njihov odnos kroz duhovite dijaloge i osebujne situacije u kojima se zateknu te vješto koristi sve karakteristike žanra ljubavnog romana kako bi uspješno držala pažnju čitatelja od prve do posljednje stranice. Međutim, kako raste napetost između Nore i Charlieja tako se Nora istodobno sve više vraća u djetinjstvo te preispituje svoj odnos sa sestrom. Ta dimenzija priče pridaje romanu jedan dodatni psihološki sloj i posve novu temu koja se odnosi na obrasce ponašanja koje usvajamo u djetinjstvu i koji nam služe da se kao djeca nosimo sa stresnim ili čak traumatičnim iskustvima, a kad odrastemo nerijetko se pretvaraju iz učinkovitog pomagača u samonametnuta ograničenja zbog kojih ustrajemo u životnim izborima i scenarijima koji su možda racionalno opravdani, ali u nesuglasju s našom dušom i onim što je najbolje za nas. I tako Nora, Libby i Charlie u zabiti Sjeverne Karoline odlaze na unutarnji put u nepoznato na kojem otkrivaju sebe, a potom i onog drugog s kojim su ljubavlju vezani.
Knjige s kojima se ja mogu poistovjetiti one su koje na posljednjim stranicama priznaju da nema povratka. Da sve dobro mora završiti. Da i svaka loša stvar završava, da sve završava. To tražim svaki put kad okrenem knjigu na posljednju stranicu, kompulzivno tražeći dokaz da u životu u kojemu je toliko stvari pošlo po krivu može biti i ljepote. Da uvijek ima nade, bez obzira na sve. Nakon što smo izgubile mamu u takvim sam završecima pronalazila utjehu. Onima koji su govorili: Da, nešto si izgubila, ali možda ćeš, jednoga dana, nešto i pronaći. Već cijelo desetljeće znam da nikada neću ponovno imati sve, pa sam samo željela vjerovati da ću, jednoga dana, ponovno imati dovoljno. Bol neće uvijek biti tako strašna. Ljudi poput mene nisu toliko slomljeni da se ne bi mogli popraviti. Led se nikada ne smrzne toliko duboko da se ne bi mogao otopiti i trnje nikada ne naraste tako gusto da se ne bi moglo sasjeći.
Izvorno objavljeno: budidobro.com (16.12.2022.)