Alemka Dauskardt: Konstelacije nas usklađuju sa zakonitostima života
Udruga za psihološko sistemsku djelatnost "Konstelacija" utemeljena je prije desetak godina s ciljem unaprjeđenja kvalitete života kroz pružanje pomoći i edukacije u razrješavanju individualnih, obiteljskih i kolektivnih trauma te poboljšanje međuljudskih odnosa kroz promoviranje harmonije i uravnoteženje životne energije primjenom praktične duhovnosti u svim aspektima življenja, prvenstveno kroz metodu sistemskih konstelacija. Njeno osnivanje potaknuli su Alemka i Max Dauskardt, dugogodišnji i međunarodno priznati voditelji konstelacija u želji za širenjem znanja o ovoj metodi i dobrobiti koje ona donosi. Podržala ih je grupa ljudi, uglavnom iz Hrvatske, Srbije i Slovenije, koja se s konstelacijama upoznala sudjelujući na radionicama s različitim voditeljima, a do danas su se mnogi od njih osposobili za samostalan rad te nude i svoje programe. S obzirom da sistemske konstelacije kao metoda nisu strukovno regulirane, niti postoji formalna akreditacija za ovaj pristup namjera je Udruge da funkcionira kao profesionalni registar onih koji su završili određenu obuku, te koji su se obavezali da će se pridržavati principa etičkog kodeksa usvojenog od strane Udruge. Na taj način se želi doprinijeti daljnjem razvoju ovog pristupa kroz svojevrsnu regulaciju i profesionalizaciju konstelacijskog djelovanja na ovim prostorima.
Psihologinja i geštalt terapeutkinja s dugogodišnjim iskustvom rada na području savjetovanja, obiteljske terapije i traume Alemka Dauskardt u svom radu se oslanja na znanja iz mnogih psihoterapeutskih orijentacija. Ipak, od 1996. godine, kada se prvi put susrela s konstelacijskim radom te pohađala intenzivnu edukaciju s Bertom Hellingerom i drugim vodećim stručnjacima, konstelacije i posvećenost učenju i razumijevanju univerzalnih principa života postale su i još uvijek jesu njena najveća strast. Alemka, zajedno sa suprugom Maxom, kontinuirano promovira sistemske konstelacije kroz aktivnosti Udruge "Konstelacija"(individualni rad, grupne radionice, edukacijski programi za buduće konstelatore), prevođenje konstelacijske literature (zaslužna je za prijevod i objavu hrvatskog izdanja ključne knjige konstelacijske literature "Nevidljivi zakoni ljubavi" Berta Hellingera), organiziranje seminara i kongresa sa vodećim međunarodnim konstelatorima te medijske istupe u kojima širi znanja o ovoj metodi. Također, članica je Međunarodne udruge za sistemske konstelacije i redovito objavljuje u internacionalnom časopisu za sistemske konstelacije "The Knowing Field".
S Alemkom smo razgovarali o metodi sistemskih konstelacija, što nam sve otkriva i čemu nas uči, što je razlikuje od ostalih psihoterapijskih škola i praksi. S obzirom da je u posljednjih godinu i pol dana na globalnoj razini prevladavala tema bolesti i smrti, razmotrili smo je iz konstelacijske perspektive kao i koje lekcije možemo usvojiti u ovoj globalnoj zdravstvenoj krizi koja još uvijek traje.
Sistemske konstelacije nazivaju se još Obiteljske konstelacije, Poredak ljubavi (Orders of Love) ili Hellingerova konstelacijska metoda po njenom osnivaču, njemačkom filozofu i psihoterapeutu. Iako su se razvile u okviru psihoterapije, konstelacije nisu samo psihoterapeutska metoda, jer se koriste i u drugim profesijama, kao na primjer u pedagogiji i u poslovnom savjetovanju. I umjesto obiteljskih bolje ih je zvati sistemskim konstelacijama jer ih primjenjujemo u radu sa različitim sistemima i zato jer smo u njima rukovođeni saznanjima iz teorije sistema. Možda bi onda bilo bolje reći da su konstelacije metoda pronalaženja rješenja za teškoće koje nas ponekad muče u životu, bilo da se radi o psihološkim ili fizičkim poremećajima, problemima u odnosima: intimnim, obiteljskim ili poslovnim, bilo da se radi o kriznim stanjima duha, odnosno poremećajima koje bi možda mogli staviti pod zajednički naziv - bolesti duše. Kroz konstelacije se došlo i do određenih saznanja i uvida na polju ljudskih odnosa koji danas čine jednu doktrinu o funkcioniranju ljudskih sistema, od tjelesnog, obiteljskog sve do nacionalnog i kolektivnog nivoa. One su ujedno i sistem znanja o tome što doprinosi zdravlju, a što pojavi bolesti, što treba činiti da bi naši odnosi funkcionirali dobro, a što ne smijemo činiti ako želimo dobre odnose, kao i kako postići zdravu ravnotežu u našem životu, živjeti ispunjeno i imati skladne odnose - sa samim sobom, sa svojim najbližima i u poslovnom okruženju.
Konstelacijski rad se odvija na specifičan način i daje rezultate unatoč tome što ga je još uvijek teško objasniti u okvirima postojećih znanstvenih spoznaja. Možda će ga dodatno rasvijetliti spoznaje novih grana znanosti kao što je epigenetika, teorija morfičkih polja i kvantna znanost, ali i povratak tradicionalnim znanjima plemenskih kultura i istočnjačkim filozofijama.
Konstelacijska metoda koristi osobe, sudionike iz grupe koji se obično ne poznaju, da predstavljaju članove (obično obiteljskog) sistema, odnosno članove obitelji osobe koja ima pitanje, koji se onda pozicioniraju u prostorni odnos tj. postavljaju u konstelaciju. Ovim relativno jednostavnim postupkom (pod uvjetom da su zadovoljeni određeni parametri i uz nadzor iskusnog voditelja) možemo vrlo brzo doći do preciznih informacija o osobama koje su predstavljene, kao i dinamikama obiteljskih odnosa, iako predstavnici o njima ne znaju ništa i iako se radi o osobama i događajima koji su udaljeni prostorno i vremenski. Točnost ovako dobivenih informacija je mnogo puta provjerena i dokazuje se kroz svaku novu konstelaciju. Ovaj fenomen, u konstelacijama nazvan "fenomen percepcije predstavnika", ne može se u potpunosti objasniti u okviru poznatih i priznatih znanstvenih paradigmi o ustrojstvu svijeta. I zbog toga možda neće biti prihvatljiv onima koji žele prvo znati kako nešto funkcionira prije nego što se prepuste samom doživljaju. Kroz praktičnu primjenu i sada već više od 40 godina akumuliranog iskustva, oni koji se bave konstelacijama našli su način kako da koriste ovaj fenomen dobivanja informacija iz obiteljskog informacijskog polja u olakšavanju mnogih problema življenja i kada ne mogu u potpunosti objasniti mehanizme njegova djelovanja. Konstelacijska metoda počiva na spoznaji da nerazriješeni problemi prijašnjih generacija imaju presudan utjecaj na zdravlje i dobrobit svakoga od nas, kao i na (ne)uspjeh naših najvažnijih odnosa. Zdrava rješenja problemskih situacija dolaze nam kroz informacijsko polje obiteljskog (ili organizacijskog) sistema. Ovo "pametno polje" koje je nosilac informacija, proteže se kroz nekoliko generacija u obitelji, a može donijeti na vidjelo duboko skrivene obiteljske tajne, uzroke štetnih obiteljskih dinamika i nerazriješene traume iz prošlosti koje nastavljaju nepovoljno utjecati na članove obitelji i njihove sadašnje odnose. Obično skrivena energetska dinamika obitelji dolazi na površinu kroz izjave predstavnika i zapažanja voditelja. Kako se uzroci problema polako otkrivaju, kroz odgovarajuće rečenice i kroz promjene fizičke pozicije predstavnika, voditelj konstelacije nalazi put do razrješenja, najčešće kroz dovođenje u vezu onoga što je bilo razdvojeno i uključivanje onoga što je bilo isključeno. Razrješenje u ovom kontekstu znači opuštanje napetosti u obiteljskom sistemu i ponovno uspostavljanje ravnoteže, a osoba koja radi na svom problemu obično ga osjeti kao fizičku senzaciju opuštanja tjelesnih mišića ili kao osjećaj lakoće "kao da je netko skinuo teret s ramena". Energija koja je bila vezana nezdravom dinamikom za događaje iz prošlosti, oslobađa se i postaje dostupna za životne zadatke sadašnjosti. Osoba je sposobna živjeti vlastiti život ovdje i sada, neopterećena bremenom više-generacijskih obiteljskih drama. Konstelacijski proces može se primijeniti na pitanja vezana za naše obiteljske odnose, naš profesionalni život, kao i na kolektivna pitanja nacionalnog pomirenja, odnosa prema prirodi i drugo. U smislu same tehnike vođenja, konstelacije se mogu odvijati u grupi ili u okviru individualnog sastanka, bilo uživo ili online. Zbog nedavne pandemije, svi programi su bili premješteni online i odvijali su se gotovo jednako kao i uživo, što je i razumljivo, budući da se u konstelacijama tako i tako oslanjamo na energetske informacije koje nadilaze prostorno-vremenska ograničenja.
Sistemske konstelacije se, osim po svojoj energetskoj prirodi, razlikuju od ostalih psihoterapijskih metoda cjelovitijim pogledom na pojedinca uzimajući u razmatranje ne samo okolnosti njegovog života i karakteristike primarne obitelji već ono s čim dolazi u konstelacijski rad smještaju u širi kontekst koji nerijetko doseže i sudbine predaka generacijama prije kao i društveni okvir unutar kojeg su živjeli.
Bez obzira o kojoj se psihoterapeutskoj metodi radi, psihoterapija je uglavnom fokusirana na individuu, obično na "dječji aspekt" naše individualnosti, na dijete u nama, na naše djetinjstvo kao određujuće iskustvo, na nešto što nas je formiralo i odredilo tijek naših života. Psihoterapija želi pomoći, uglavnom tom dječjem aspektu u nama. Naše životne teškoće ili psihički poremećaji često se povezuju na uzročno-posljedičan način sa našim ranim djetinjstvom i onime što su naši roditelji napravili.
Mogućnost da se dijete rađa sa određenom sudbinom, sa određenim životnim zadatkom koji treba ispuniti, sa određenom svrhom koju treba svojim životom služiti, da je vođeno Duhom i da je sve što mu se događa u životu potrebno i ispravno upravo onako kako se događa - ovakav način gledanja je psihoterapeutima uglavnom stran.
Veliki dio naših teškoća ne možemo istražiti niti na njih odgovoriti u kontekstu naše individualne (pa čak ni odnošajne ili obiteljske) priče na koji se psihoterapija fokusira. Postoji jedna velika zona naše individualnosti koja pripada kolektivnom, koja je dio njega, dio Anime Mundi - duše svijeta. Potrebno je razumjeti to kolektivno koje djeluje u svakoj našoj individualnoj priči. Potrebno je razumjeti sile koje očigledno rade kroz nas. Ovo "kolektivno" trebamo promatrati kao poseban entitet. Ne samo kao zbroj mnogih individua koje se povezuju, već kao cjelinu koje smo dio i kojoj pripadamo. Cjelinu sa svojim specifičnim oblikom i svrhom i zakonima koje slijedi.
Zbog toga što se osoba uvijek promatra u kontekstu odnosa i zbog toga što se odgovor uvijek nalazi u specifičnoj dinamici između različitih aspekata, dijelova sistema, članova porodice, organizacije ili zajednice - ova metoda se naziva sistemskom. Svi smo mi samo dio različitih sistema i u međuigri nas i drugih dijelova često leži uzrok zapetljaja, kao i njegovo razrješenje.
Svaka životna teškoća, svaki problem u odnosu, svaka zdravstvena tegoba, svaka "nezgoda" ima svoj uzrok, odnosno svoj smisao, i svoje razrješenje na nivou Duše. I upravo do tog nivoa nas vodi ova metoda. I to vrlo brzo, bez okolišanja, nepogrešivo i bez cenzure našeg Ega.
Za taj korak potrebna je određena doza pribranosti i hrabrosti, ali je put do istine duše zapravo vrlo jednostavan i kratak, naročito u usporedbi sa godinama provedenim u nekoj vrsti psihoterapije.
Konstelacijski radovi dotiču se najrazličitijih tema kako na individualnoj tako i na kolektivnoj razini. Od zdravstvenih problema, izbora nasilnog partnera ili nemogućnosti ostvarivanja partnerskog odnosa preko otuđenosti od roditelja ili djece do izbora zanimanja, kreativne blokade ili osjećaja odbačenosti i nepripadanja samo su neka od osobnih pitanja s kojima uranjamo u polje kako bismo sagledali svoj život iz šire perspektive i spoznali ono što nam je na svjesnoj razini nevidljivo.
U velikom broju slučajeva ova metoda nam omogućava da otkrijemo uzročno-posljedičnu vezu između trenutne životne situacije, odnosno neke poteškoće, životnog problema i određenog događaja, situacije ili doživljaja iz naše obiteljske prošlosti. Također otkriva nam zakonitosti po kojima se odvijaju naši odnosi, koje su uglavnom skrivene i podsvjesne i o čijem se postojanju vrlo malo zna. Nepoznavanje ovih sila i mehanizama kroz koje one djeluju na nas ne znači da nismo pod njihovim utjecajem.
Jedna od primarnih zakonitosti obiteljskih sistema je da svi članovi imaju jednako pravo pripadanja i da nitko tko pripada određenom sistemu ne smije biti isključen. Ukoliko se to ipak desi, cijela obitelj, a naročito njeni mlađi članovi će snositi posljedice.
Primjeri sistemskog isključenja su djeca koja umru rano, a koja se ne spominju, zatim prekidi trudnoće, prijašnje veze naših roditelja koje se taje, situacije kroz koje je naša obitelj nepravedno profitirala, te sudbinske povezanosti koje nastaju kroz situacije smrtne opasnosti, kao što su ratovi i nesreće.
Do isključenja dolazi najčešće zbog velike boli koja je povezana sa gubitkom, kao i zbog naše želje da zaštitimo druge članove obitelji, prije svega djecu od bolnih gubitaka ili da sakrijemo nepravdu ili zbog srama, nekad ljutnje.
Kroz konstelacijsku metodu smo došli do uvida da kroz nas djeluje određena obiteljska savjest koja se brine o očuvanju cjelovitosti, odnosno o pravu pripadanja. Ova obiteljska savjest brine o tome da svi imaju svoje mjesto i izgleda ne trpi isključivanje kroz tajne, zaborav ili počinjenu nepravdu. Ova sila koja djeluje u našim obiteljima želi da svi imaju svoje mjesto i ne miruje sve dok to nije tako. To znači da ukoliko postoji neka vrsta isključenja u našem obiteljskom sistemu, ova će nas sila primorati da se prisjetimo, da tajna izađe na vidjelo ili da se stari računi poravnaju. Kako? Na taj način da će nam stvarati probleme u životu sve dok svemu što se desilo i svakom tko pripada ne damo pravo mjesto ili ne odamo dužno poštovanje ili dok se tajna ne otkrije ili dok se ne prisjetimo svega onog što je potisnuto. Znači dok ponovo ne uključimo ono što je bilo isključeno.
Bert Hellinger otkrio je zakonitosti po kojima se naši životi odvijaju, odnosno koje u njima vladaju i nazvao ih zakonitostima ili pravilima ljubavi. Ljubav nije osjećaj ili nešto što nam se u životu desi ili ne već slijedi zakonitosti i poštuje određeni red. Postoje određeni uvjeti koji joj pogoduju i koje joj moramo osigurati da bi je imali u svom životu, a također postoje i okolnosti koje joj ne pogoduju i koje moramo izbjegavati ako želimo da ljubav cvate u našim odnosima. Naravno, ovo se ne odnosi na romantičnu ljubav, niti samo na partnersku ljubav, već i na ljubav između roditelja i djece, ljubav prema zanimanju, uspjehu, zdravlju, ljubav prema životu u najširem značenju. A upravo to su teme kojima se često bavimo u konstelacijskom radu i sa kojima se ova metoda najuspješnije nosi.
Ono što je iznimno važno u konstelacijskom radu jest neutralno pristupanje svakom pitanju, odnosno životnoj situaciji kao pojavnom fenomenu bez moralnog ili bilo kojeg drugog prosuđivanja. S punom pažnjom promatramo kako se univerzalne sistemske zakonitosti manifestiraju u konkretnim okolnostima i zato u konstelacijama ne postoje "osjetljive" ili neprihvatljive teme. Upravo su konstelacijski radovi u kojima su teme bila nasilna djela poput zlostavljanja, ubojstava ili ratnih zločina dala iznimno vrijedne uvide kako ona utječu na obiteljske, nacionalne pa i globalni sistem u cjelini i zašto koncept oprosta, suprotno uvriježenom vjerovanju, iz konstelacijske perspektive ne predstavlja put do pomirenja te postizanja mira na individualnoj i kolektivnoj razini.
Težnja za redom i ravnotežom, koji su tako jaki u obitelji, zahtjeva da se krivica i nedjela okaju. Ozbiljan zločin, kao npr. ubojstvo počinjeno od nekog člana obitelji obično ima strašne posljedice za obitelj, često kroz nekoliko generacija. Često ove negativne posljedice će preskočiti jednu generaciju, ali se pojaviti u slijedećoj. Oni koji ubiju, bez nužnosti obrane, doživljavaju to kao nedjelo, a sebe kao ubojice.
Konstelacije pokazuju da vojnici koji ubiju druge vojnike ne osjećaju krivicu u istom stupnju. Ubijanje u ratu se u duši ne osjeća kao ubojstvo. Izgleda da i tu ima razlike u odnosu na to da li sami vojnici ili šira javnost smatra da je rat pravedan ili ne, da li se vodi na svom ili tuđem teritoriju npr. Pokazalo se da vojnici imaju manje poremećaja i da se lakše uklapaju u život nakon rata ako se smatraju herojima i braniteljima, nego ako se smatraju okupatorima. To se može uočiti kod naročitih teškoća koje imaju vijetnamski veterani, jer je stav američke i svjetske javnosti prema tom ratu bio uglavnom negativan.
Mnogo je primjera iz konstelacija u Njemačkoj sa potomcima nacista koji pokazuju kako se nepriznata krivica djedova i otaca prenosi kroz generacije. Također dokumentirano je dosta konstelacija potomaka židovskih žrtava holokausta koje ukazuju na to da i potomci žrtava ostaju uhvaćeni u vrtlogu ovih događanja. Također je opažen fenomen da što više ogorčenja potomci žrtava nose u sebi prema počiniteljima zločina - što je, naravno, jedna vrsta isključenja - to će više oni ili njihova djeca nalikovati počiniteljima.
Za potomke i sa jedne i sa druge strane čini se ključnim da ostave događaje u prošlosti, i sa onima koji su bili njihovi sudionici. To naravno mogu napraviti tek kad u svojoj duši prihvate sve što se desilo upravo onako kako se desilo, bez želje ili iluzije da je išta moglo biti drugačije. U spiritualnim konstelacijama, gdje se otkrivaju neki od ovih pokreta duše na najdubljem nivou jasno je vidljivo da su počinitelji i žrtve povezani dubokom, neraskidivom vezom u kojoj nema mjesta osudi, osveti ili oprostu i da se proces pomirenja događa na toj razini, i to samo onda kada nije ometan sa strane. Kada ne dozvolimo da naše ograničeno rasuđivanje postavi granice tamo gdje one zapravo ne postoje. Oprost podrazumijeva izdizanje iznad ovih događanja na način koji nije moguć i koji odražava nadmeni stav neke eventualne blagonaklonosti "s visoka". To nije primjereno, niti išta razrješava. Ono što je potrebno je pokajanje, odnosno, suočavanje počinitelja sa vlastitom krivicom, kao i žaljenje. A to je moguće samo kada žrtva osjeti prema njemu suosjećanje. Sve dok se nitko ne sažali nad počiniteljem - on ostaje krut i nije mu moguće prihvatiti svoju krivnju. U ovim procesima iza granice života i smrti, i iza naših pojmova o dobru i zlu, krivici i nedužnosti, vidljivo je da su i počinitelji i žrtve nošeni silom većom od njih. Jedino moguće pomirenje leži u prihvaćanju djelovanja te sile sa svim posljedicama za sve jednako, upravo onakve kakve jesu.
Trenutna globalna zdravstvena kriza prouzročena širenjem korona virusa SARS-CoV-2 u fokus je stavila i inače vrlo značajnu temu bolesti i smrti. Kako u slučaju individualnih radova tako i na kolektivnoj razini, konstelacije nude nešto drukčiji pogled na zdravlje odnosno bolest.
Bolest se pojavljuje kada imamo problem povezanosti u odnosima ili kad nismo pravilno ukorijenjeni u život. Zdravstvene tegobe i simptomi često se pojavljuju kada postoje konkretne osobe koje su isključene iz našeg šireg obiteljskog sistema. Također, često upućuju na neki konkretan događaj ili situaciju iz prošlosti koja traži razrješenje. Bolest sa svojim simptomima podsjeća na osobu koja je zaboravljena. Simptomi nas prisiljavaju da pogledamo tamo gdje ne želimo, a trebamo. Bolest je možda u disonanci sa nama, ali je ona u rezonanci sa isključenom osobom. Ona sa ljubavlju gleda na isključenu osobu kojoj su svi drugi okrenuli leđa. Kada se okrenemo toj osobi i kada je pogledamo s ljubavlju, sa ljubavlju bolesti, tada osjećamo trenutno olakšanje, a najčešće i nestanak simptoma, odnosno povlačenje bolesti koja je odigrala svoju ulogu. Bolest se povlači kada je obavila svoj posao. Svatko od nas povezan je sa svojom obitelji i drugim grupama kojima pripada kroz duboku nesvjesnu odanost. Pripadanje našoj obitelji kao najvažnijoj grupi za naš opstanak je nešto što želimo osigurati po svaku cijenu. Čak i po cijenu života. Osobe ponekad postaju bolesne jer na taj način potvrđuju pripadanje svojoj obitelji. Pa se tako osjećaju dobro i nevino kada su bolesne, a mogu osjećati grižnju savjesti kada ozdrave. Do rješenja se dolazi kroz uključivanje i povezivanje onog što je bilo razdvojeno. I kroz povezivanje simptoma i bolesti sa njihovim kontekstom koji uvijek leži na sistemskoj razini - obično na nivou šireg obiteljskog sistema koji se proteže i kroz nekoliko generacija.
Covid nije iznimka i kao i svaki simptom potrebno ga je razumjeti u kontekstu šireg sistema, planetarne bolesti čovječanstva. Naša nastojanja da se riješimo ovog simptoma, cjepivom ili na drugi način, neće uroditi plodom na duge staze. I ovaj, kao i svaki drugi simptom nas poziva da kao čovječanstvo pogledamo u ono što radije ne bi vidjeli, da uključimo ono što je isključeno, da spoznamo o koje smo se sistemske zakone prirode i kozmosa ogriješili i kako se možemo sa njima uskladiti. Poruke Covida su vrlo jasne. Pitanje "ozdravljenja" je pitanje naše spremnosti da čujemo te poruke i da po njima djelujemo, dakle koliko smo spremni promijeniti način življenja na ovoj planeti tako da smo u harmoniji sa prirodom i pokretačkim silama duha koje stoje iza svega.
Konstelacijama se, kao i u slučaju ostalih metoda osobnog razvoja, okrećemo u želji da promijenimo svoj život nabolje, da razriješimo probleme s kojima se suočavamo ili se osnažimo za ostvarivanje ciljeva kojima težimo. Stjecanjem uvida u okolnosti koje utječu i određuju naš trenutni život, radimo korake prema tome da se osjećamo bolje, da budemo dobro.
Konstelacije su metoda koja polazi od konkretne teškoće sa kojom se osoba suočava i koja je usmjerena na nalaženje najboljeg mogućeg razrješenja te teškoće ovdje i sada. Kroz nju je moguće pogledati u mnoge boljke suvremenog življenja na pomalo neobičan, skoro arhaičan način, često kroz oči naših predaka - onih osobnih obiteljskih, kao i civilizacijskih. Kroz konstelacije otkrivamo povezanost sa drevnim zakonitostima života koje su bile vrlo dobro poznate u plemenskim kulturama i koje još uvijek djeluju u nama i našim odnosima na skoro istovjetan način. Upravo u našoj alijenaciji od tih životnih pravila često leži uzrok mnogih problema današnjeg čovjeka. Naša sloboda i individualnost, koje toliko glorificiramo u našem "razvijenom" društvu, samo su prividne, dok našim životima većim dijelom upravljaju zakonitosti kojih nismo svjesni i koje ne poznajemo.
Što u ovom konstelacijskom kontekstu znači "biti dobro"? Biti dobro možemo samo kada se uskladimo sa iskonskim zakonitostima života, kada slijedimo Tao kao izvor, način i silu koja sve pokreće, kada dopustimo sebi da budemo nošeni tom silom kao rijekom kroz sve aspekte življenja i kada se uskladimo sa žuborenjem ove rijeke života kao najljepšom harmonijom postojanja.
Izvorno objavljeno: budidobro.com (11.08.2021.)