Natalia de Barbaro: Ženski povratak sebi
Psihologinja, pjesnikinja i feljtonistica Natalia de Barbaro pišući o svom iskustvu življenja kao žena obraća se svim ženama potičući ih da preispitaju kako žive i kako su dosad živjele i, ako ih takav način života sputava i ne čini sretnima, da ga mijenjaju. Knjiga "Ženski povratak sebi" (Poetika, 2022.) poziv je na buđenje ženama koje su svoj autentični glas potisnule kako bi se uklopile u svoje obitelji, poslovno okruženje i društvo u cjelini. N. de Barbaro razotkriva kako tijekom odrastanja nama ovladaju Pokorna, Snježna kraljica i Mučenica i potisnu našu intuiciju (autorica je naziva Tankoćutnom vodičicom) i autentičnost (autorica je dijeli na dvije strukture koje zove Unutarnjim dojenčetom i Divljom djevojčicom). Ako smatramo da moramo biti pitome i dobre da bi nas drugi prihvaćali i voljeli onda smo se zatekle u ulozi Pokorne, a ako nam za osjećaj dostatnosti uvijek treba potvrda da smo u nečemu prve, najbolje ili savršene onda nama dominira Snježna kraljica. Ona nema milosti ni prema sebi ni prema drugima.
Bojim se izgovoriti to što bih htjela, jer se bojim tvoje reakcije. Bojim se tvoje reakcije, jer se bojim da ćeš me prestati prihvaćati. Bojim se tvoga neprihvaćanja, jer se ne prihvaćam ni sama - da se prihvaćam, ne bi tražila prihvaćanje izvana. Pokorna, pristojna djevojčica ne osjeća da se može pouzdati u sebe. Pa će tražiti vani nešto što se ondje ne može pronaći, jednako kao što se maskara ne može kupiti u dućanu s bijelom tehnikom. Katkada te potrage poprimaju dramatičan oblik. Žena koja je dopustila Pokornoj da zauzme središnje mjesto u njezinoj psihi u stanju je neprestanog izgladnjivanja. Gladna je jer ne zadovoljava svoje potrebe, ne zadovoljava ih jer ih ne prepoznaje.
Mučenica je treća uloga u kojoj se zateknu mnoge žene i koja ih drži u nezavidnom položaju nepostojećih osobnih granica pomiješanih s pasivnom agresijom prema drugima. Mučenica se žrtvuje. Predala se, odustala je od sebe pa iako postoji, ustvari je nema. Zajedno s Pokornom i Snježnom kraljicom čini trio koji se izmjenjuje u životu žene iscrpljujući je i čineći nesretnom, a da ih često uopće nije niti svjesna.
Kako je to duboko tužno: osuđivati nekoga na vječno potucanje, vječni osjećaj da s njim nešto nije u redu. Ponekad mislim da sve nesreće svijeta kreću od osjećaja: "Ne znam može li me se zavoljeti." Od osjećaja da će se ljubav, ako je uopće moguća, dogoditi samo pod određenim uvjetima, a da njezina isporuka može biti prekinuta.
U onom trenutku kada osvijestimo u sebi Pokornu, Snježnu kraljicu i/ili Mučenicu možemo ih početi postupno deložirati jer nas dobrovoljno neće napustiti. Očekuje nas mukotrpan posao jer smo obrasce ponašanja koji karakteriziraju ove tri dame ne samo izgradili kroz svoje iskustvo u djetinjstvu već i naslijedile od svojih majki, baka i prabaka što ih čini vrlo otpornima na ekstinkciju. N. de Barbaro nas podsjeća na unutarnji glas - intuiciju koja nam uvijek šapuće, a ponekad i vrišti što je za nas dobro ili loše, a na nama je da je počnemo slušati. To je način povratka svom autentičnom biću. Zahtijeva kontinuirani rad na sebi kroz suočavanje sa bolnim iskustvima i njihovo iscjeljivanje, a potom usvajanje novih obrazaca ponašanja koji će biti (više) usklađeni s našim potrebama i željama.
Razgovarala sam s jednim pametnim čovjekom o ljubavi prema nama samima i o tome kako put prema njoj ne presuđuje kakav nam je život. "Ne radi se o nastojanju da se zasluži svoja ljubav i blagonaklonost, rekao je taj muškarac, "već o tome da se zbilja znaš nakloniti samom sebi." Izgovorio je to, a onda na prsima položio dlan na dlan i vrlo polagano, usredotočeno sagnuo glavu. Vidjela sam da to nije nekakav DEMO, citiranje samoga sebe, nije bilo navodnika. Taj se čovjek doista naklonio samome sebi, a ja sam imala povlasticu to gledati. Bila sam ganuta - ljubav prema samom sebi dogodila se preda mnom. Bilo je u tome nečega bestidnog ili lišenog straha.
N. de Barbaro napisala je ovu knjigu ispreplićući u
njoj svoje osobno iskustvo življenja sa stručnim spoznajama iz psihologije, ali
i stihovima te pokazala smjer kojim se trebaju zaputiti sve žene koje osjećaju
da u njihovom životu ima previše dužnosti, a premalo radosti.
Izvorno objavljeno: budidobro.com (08.04.2022.)